Veliki požar u Budrovcu dogodio se 16. kolovoza 1887. godine. Budrovčani te godine zaista nisu imali sreće. U srpnju im je sav urod u polju i vinogradima uništila tuča, a nakon mjesec dana zahvatio ih je i požar. Vatra se rasplamsala oko 14 sati iz kuće udove Ane Fučijaš i brzo se proširila te spalila 15 kuća, 18 štagljeva i 6 komora vrijednih 7.440 forinti, ne računajući pokućstvo, žito, sijeno i slamu. Šteta je bila golema, ponajprije zbog nedostatka vode. Izvještaj govori da u cijelom selu nije bilo bunara, osim poneke mlake. Osim toga, ljude je obuzela panika i smušenost, pa su u žurbi iz kuća spašavali nevažne stvari, a one prijeko nužne za život prepuštali su plamenu. Stanje se koliko toliko popravilo nakon dolaska Ferde Šnidaršića, načelnika đurđevečke općine. U početku je jedva prikupio deset ljudi da poruše previše vatrom zahvaćene kuće. Time su spriječili daljnje širenje vatre te olakšali gašenje. Potom je pozvao štrcaljke iz Đurđevca, a glavarima obližnjih sela zapovjedio prikupiti sve raspoložive muškarce da kolima dopremaju vodu u badnjevima. U 16 sati stigle su i dvije štrcaljke, a vatra je bila toliko jaka da su se ljudi na štrcaljkama morali često izmjenjivati zbog velike topline i opasnosti od opeklina. Svojom požrtvovnošću istaknuo se Šandor Hirschler, vlasnik paromlina u Đurđevcu, kao i dimnjačar Ivan Kostić, mladi podčasnik Topolčić, te oružnički vodnik Orešković s oružnicima Vuletićem, Prpićem i Pernarom. Posebno se zalagao glavar susjednog Čepelovca.  Premda star, dva puta odlazio je u selo i prikupljao ljude i kola s vodom.