O tome nam govori novinski izvještaj iz 1896. godine đurđevečkoga učitelja Josipa Maletića, koji je vodio brigu o voćnim sadnicama u školskome vrtu. Još pred dvije godine primijetio je na cijepovima jabuke kraste od kojih su se osušili cvjetovi. Iduće godine zaraza je uzela maha, pa je cijepove prao kuhanom sapunicom a zarazu strugao drvenim nožem i brisao krpama. Bolest je malo jenjala ali je nagodinu bila još žešća. Potražio je pomoć od zemaljskog voćnjaka u Mlaki u Turovom polju (Turopolju) i dobio recept za pripravak. U kotao je nalio tri škafa vode. Kad je voda uzavrela usipao je 3 kg dobro izluženog pepela kojeg je prokuhao a potom dodao jedan kilogram narezanog crnog sapuna, i sve to kuhao još pola sata. Ohlađenim pripravkom prao je cijepove. Piše da je postupak dosta pomogao. Sa stajališta današnje zaštite čudno i neobično. Kao što vidimo, tada je to bila preporuka voćara iz državnog voćnjaka, dakle preporuka struke.