O obitelji Điketa, odnosno bojadiseru Josipu Điketi, već smo pisali. Điketini su bili jedna od imućnijih i uglednijih obitelji u Đurđevcu. U njihovoj kući na Farbarovom bregu bila je kasnije smještena zdravstvena ambulanta. Pretpostavlja se da su porijeklom časnička obitelj koja je uložila novac u bojadisaonicu. Josipov brat Ivan, rođen 8. travnja 1850. godine, vjerojatno se iškolovao za mlinara, jer je jedan od osnivača, član ravnateljstva i nadzornog odbora, te poslovođa paromlina Podravina d.d. u Đurđevcu (1899. – 1906.). Njihovi roditelji Ivan i Doroteja (rođena Gašpari), imali su i kćerke Josipu (1841. – 1907.), Barbaru  (rođ. 27. VII. 1847.) i Sofiju (rođ. 27. VIII. 1852.). Sve tri sestre udale su se u najimućnije podravske obitelji. Josipu je oženio trgovac Ferdo Brennera stariji, Barbaru veleposjednik Dragutin Götz stariji, oba iz Pitomače, a Sofiju Josip Nöthig iz Đurđevca, vlasnik trgovine u Kloštru. Điketini su dali i jednog svećenika, Josipa. Josip se rodio 18. siječnja 1805. a zaređen je 1829. godine. Bio je kapelan u Dubovcu, Stupniku, Stenjevcu, Ivanskoj (1832. – 1833.), Nevincu (srpanj 1833. – rujan 1834.) i Drnju (1840. – 1842.). Od početka 1843. godine župnik je u Molvama, gdje započinje gradnju današnje župne crkve, a od svibnja 1858. otišao je na službu u Pitomaču. Po naravi je bio veseo, dobar i darežljiv. Umro je kao siromah 24. listopada 1871. godine. Upravitelj pitomačke župe Josip Forko sakupio je milodare od župljana i podigao mu skroman spomenik 1890. godine. Budući da je bio župnik u Pitomači, pretpostavljamo da su ga njegovi rođaci iz Đurđevca posjećivali, a između njih i rođakinje, sestre Josipa i Bara, i kod njega vjerojatno svaka upoznala svoga budućeg muža.