Današnja Ulica bana Jelačića u Đurđevcu je do posljednjih promjena naziva ulica nosila ime Petra Frančine. Zato treba podsjetiti tko je bio čovjek po kojem se nazivala jedna đurđevečka ulica. Petar Frančina rođen je u Đurđevcu 11. siječnja 1899. godine u seljačkoj obitelji Đure i Marije Frančina rođ. Fuček koji su imali sedmero djece (troje je umrlo u vrlo ranoj dobi). Oženio se 1920. godine Marijom Turbelija i iste godine im se rodila kćerka Barica. Pripadao je mladim naprednim ratarima i stočarima koji su bili članovi Hrvatske seljačke stranke. Iskazivao je otpor tadašnjem jugoslavenskom režimu a zbog isticanja hrvatske trobojnice prigodom obljetnica pogibije Stjepana Radića sjedio je kotarskom zatvoru.

Godine 1935. došlo je do rascjepa u lokalnom HSS-u kada je dio seljaka napustio Mačekovu politiku i okupio se u ogranak Seljačke sloge, među kojima je bio i Frančina. Godinu nakon toga napustio je stranku, prihvatio ljevičarske ideje, te počeo surađivati s komunistima. U Komunističku partiju Jugoslavije upisao se 1940. godine te je sudjelovao u pripremi komunističkog ustanka u ovom dijelu Podravine.  U lipnju 1941. godine uhićen je s grupom komunista, ali je uskoro pušteni na slobodu, premda je i nadalje bio pod policijskim nadzorom. Članom Kotarskog komiteta Komunističke partije Hrvatske postao je 1942. godine. Bio je vrlo aktivan u NOP-u i u srpnju 1943. godine postao je prvim predsjednikom kotarskog NOO-a  Đurđevac, a za dva mjeseca i predsjednik Okružnog NOO-a Bjelovar. Ustaške vlasti uhitile su ga ujesen 1943. godine i sprovele u zatvor u Bjelovaru. Glavnu ulogu u uhićenju imao je odvjetnik i veliki župan Vladimir Sabolić. Ondje je tjednima bio mučen i zlostavljan. Pogubljen je 21. prosinca1943. godine i pokopan na groblju u Đurđevcu.