Obitelj Sivoš iz Novigrada Podravskoga zaista se može nazvati učiteljskom obitelji. Matija Sivoš bio je novigradski krajiški stražmeštar koji je, vjerojatno nakon razvojačenja, postao mjesnim učiteljem i orguljašem. Supruga mu je bila poštarica. Sin Tomo Sivoš krenuo je očevim stopama. Službovao je u Farkašiću (1861.), Bukevju (1862.), Jezeru (1868.) i Komoru / Sv. Križ Začretje (1870.). Umro je u Petrinji 25. studenog 1871. godine. U braku s Magdalenom Sivoš rođenom Dadasović, rodilo mu se čak devetero djece: Ivan (Ferdinandovac, 1856.), Marija (Bukevje, 1862.), Emilija i Josipa (Bukevje, 1863.), Ludovik i Julijana (Bukevje, 1867.), Slavoljub, Josip, i Emil (Novigrad, 1871.). Nakon njegove smrti supruga nije sama mogla školovati djecu, pa joj je u tome pomogla Učiteljska zadruga (učiteljsko društvo za potporu siročadi) u Zagrebu, budući da je Tomo bio njezin član.

Slavoljub je također završio učiteljsku školu u Zagrebu. U početku je bio učiteljem u Šandrovcu (1881.), Novome Vinodolskom (1882. – 1883.) i Požegi (1883.), a od kolovoza do listopada potonje godine postavljen je za prefekta u ratarnici Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima. Već sljedeće godine je kao vladin stipendist polazio voćarsko-vinogradarsku školu u Klosterneuburgu nedaleko od Beča. Po povratku iz Beča radio kao upravitelj zemaljske pivnice u Zagrebu (1887.). Ubrzo nakon toga je na poticaj biskupa Josipa Jurja Strossmayera boravio u Bugarskoj kao putujući učitelj vinogradarstva u Sadovu i kao upravitelj tamošnje zemaljske pivnice u Vidinu (1887. – 1888.). Na službi se nigdje nije dugo zadržavao. Brzo se vratio u Hrvatsku pa je nastavio s učiteljskim poslom, prvo u Šemovcima (1889. – 1893.; 1892. ravnajući) i Suhoj Kataleni, a od 1891. godine u Budrovcu. U međuvremenu je 1893. godine otišao za pivničara biskupskog vlastelinstva u Đakovu. Potom je podučavao u Mariji Bistrici 1915., i Globočecu (Stubica) 1916. godine. U Novom Vinodolskom vjenčao se s Marijom Tomašević, a tu im se rodio i sin Tomo (1883.). Tu je bio aktivan kao tajnik podružnice Gospodarskog društva a 1909. godine postao je članom Hrvatskoga planinarskog društva u Zagrebu. Bio je i ravnatelj Narodne pomoćnice, zadruge za novčanu posmrtnu pripomoć u Zagrebu.

Slavoljubova braća Josip i Ivan također su se opredijelila za učiteljski poziv. Josip službovao je u Mahičnom (1885. – 1888.), Lešću (1889.), Lokvama (1890.), Humu sv. Martinu (1892.) i Omilju / Moravče (1894.), a Ivan u Staroj Gradiški (1884. – 1885., 1894.),  Slobodnici (1885. – 1889.), Orubici i Kozaricama (1891.), Davoru (1897.), te Kobašu. Brat Ivan Sivoš rođen je 23. svibnja 1856. godine u Ferdinandovcu. Vjerojatno je otac Tomo tu nakratko bio na službi. Oženio je Katarinu Marković iz Štitara, kćer tamošnjeg umirovljenog lugara Martina Markovića (1890.).