Osim Mije Tišljara, još je jedan Virovec bio carski i kraljevski general vojske Austro-Ugarske Monarhije. To je Stjepan Bogat, rođen u Miholjancu 2. srpnja 1855. godine od oca Josipa i majke Julijane rođene Čredarić. Vojnu školu završio je u Mitrovici, a od 1872. do 1874. godine pohađao je kadetsku školu u Zagrebu. Godine 1872. postaje desetnikom pri 16. pješačkoj pukovniji u Zagrebu a 1875. poručnikom pri 69. pješačkoj pukovniji službujući u Dubrovniku, Stocu i Mostaru. Sudjelovao je u okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine. Pukovnikom postaje 1905. pri 26. pješačkoj pukovniji u Karlovcu, 1910. godine raspoređen je u Kraljevsko VII. domobransko okružno zapovjedništvo u Zagrebu, a krajem godine postaje general-bojnikom. Odmah preuzima zapovjedništvo 64. pješačke pukovnije u Osijeku, a 1914. godine 1. pješačke divizije u Sarajevu. Podmaršalom je proglašen 1. svibnja 1914. godine. Zapovijedao je postrojbom u Prvome svjetskom ratu na bojištu u Srbiji, a sljedeće godine na talijanskoj bojišnici. Od 1916. do 1918. godine službovao je kao vojni zapovjednik grada Budimpešte. Počasnim generalom pješaštva postaje u kolovozu 1917., a umirovljen je 1. siječnja 1919. godine, od kad je živio u Zagrebu. Ugarsku plemićku titulu dobio je 1913., a 1918. godine naslov baruna od Kostanjevca i Panosa, prema goričkom brijegu nedaleko od Miholjanca. Oženio se 1905. godine Olgom Bachmann, rođenom Withalm, koja mu je rodila sinove Stjepana i Đuru. Umro je u Zagrebu 21. svibnja 1923. godine.