Među različitim vrstama tradicijskog graditeljstva u Podravini koje polako, ali sigurno nestaje, jesu i starinski škedni. To je naziv koji se u Đurđevcu upotrebljava za druge po važnosti gospodarske zgrade (nakon štale) koje su služile za spremanje ljetine, pogotovo sijena, različitih poljoprivrednih potrepština te za obavljanje različitih poslova vezanih za stočarstvo i ratarstvo. U Virju se za takve objekte koristi naziv štagelj, a u drugim dijelovima Podravine još i škedenj, senik i drugo.

Razlikujemo dvije osnovne vrste škednov, a to su oni koji se nadovezuju na niz gospodarskih zgrada u dvorištu (prvenstveno na štalu) i na škedne koji su samostojeći objekti. Zajedničko im je to da su u potpunosti građeni od drveta (za razliku od štala) što vrijedi, dakako, za starije graditeljstvo, dok su u novije doba škedni građeni djelomično od cigla, pogotovo nosivi dijelovi, a ispune, vrata i krovište od drveta. Obavezna upotreba drveta u gradnji škednov nije posljedica mogućnosti jeftine nabavke materijala već u činjenici da se u škednima skladišti sijeno koje se suši pa je potrebno osigurati strujanje zraka. Zbog toga su i na zidanim dijelovima škednov ostavljeni mnogi rupičasti otvori koji su često vizualno dopadljivo raspoređeni.

Škeden se sastoji od guvna (gumno) i jedne ili dviju parmi u kojima se sprema sijeno dok je guvno uvijek slobodno i tijekom godine je imalo najrazličitiju ulogu. Ondje su stajala zaprežna kola i različito oružje, ondje se luščil kukuruz prije spremanja vu virjan, ponekad se tu vršilo žito, privremeno pohranjivala stočna hrana i općenito bilo je to spremište u najrazličitijim prilikama. Sastavni dio škedna činio je parmić ili plevnak. Posebnu su važnost imali škedni koji su kao samostojeći objekti stajali na konakima u koje se spremala ljetina koju su pripremili konačari.

Autor crteža škednov: slikar Petar Petrović