Nekad je svaka obiteljska zadruga za vrijeme Vojne krajine posjedovala pčelinjak (vulijnak, vulinec) jer se med upotrebljavao kao sladilo. Pčelinjaci na obiteljskome gospodarstvu bili su smješteni od južne strane pod strehama gospodarskih objekata, u vrtovima i voćnjacima. Ljudi su pčelarili na starinski primitivan način. Pučke su škole nakon razvojačenja 1871. godine posjedovale školske vrtove u kojima su djeca učila osnovama voćarstva, povrtlarstva i drugih poljoprivrednih grana, ali i pčelarstva.

Međutim, ako među učiteljima nije bilo osposobljenog pčelara, školska su djeca bila zakinuta u stjecanju znanja o pčelarstvu, što je bio slučaj u Đurđevcu. Pobornik uvođenja pčelarske obuke u školi u Đurđevcu bio je učitelj Milan Poljak, koji je 1890. godine pisao u novinama o potrebi pčelinjaka u školi, a 1896. godine i o mogućem osnutku pčelarske udruge. Čak je pripremio i pravila udruge, a okupio se i osnivački odbor, ali udruga nije osnovana. Smatrao je to potrebnim jer su ljudi imali višak meda, ali ga nisu mogli prodati po dobroj cijeni jer su ga otkupljivali razni nakupci. Iste godine o tome je progovorio Tomo Jalžabetić na glavnoj skupštini Gospodarskoga društva u Zagrebu založivši se za domaće pčelare. Ujedno je zahtijevao da društvo pomogne i posreduje u pronalaženju velikih kupaca koji bi otkupljivali sav njihov med, i da se u općinama osnuju uzorni pčelinjaci u koje bi se uveo nov, napredniji način pčelarenja gdje bi i školska mladež mogla učiti. No, bilo je i dobrih pčelara, kao Martin Starčević, bivši šumar a potom civilni mjernik, koji je izložio svoju posebnu košnicu na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. godine. Vrsni podravski pčelari sudjelovali su pak svojim košnicama i pčelarskim proizvodima na prvoj Gospodarskoj izložbi u Đurđevcu 1893. godine.  Svoje košnice izložili su: župnik Juraj Forko, jedan od najboljih pčelara u Podravini, sa dvije košnice zvane „džiržonke“, učitelj Jakob Golubić (oba iz Kozarevca) sa „amerikankom“, Luka Mikšić iz Pitomače sa dvije „džiržonke“ i jednom domaćom košnicom, a sa jednom Andro Dent iz Grabrovnice, zatim, Blaž Tišljarić, učitelj iz Kloštra, izložio je „džiržonku“, Lovrak iz Sirove Katalene prepravljenu „Doićevu“ košnicu, a iz Đurđevca predstavio se Tomo Jalžabetić s velikom „Berlepšovom“, te Martin Starčević sa svojim košnicama. Jedino učitelj Franjo Španić nije izložio nijednu košnicu iako je bio ugledan pčelar u Đurđevcu. Određenog je pomaka ipak bilo jer je 1902. godine zabilježen dolazak  Augusta Katara, učitelja i povjerenika zagrebačkoga pčelarskog društva, koji je zahvaljujući mjesnoj podružnici Gospodarskoga društva održao predavanje o pčelarstvu. Ne zna se kad je osnovano pčelarsko društvo u Đurđevcu, ali prema sačuvanim pravilima đurđevečke podružnice Hrvatskoga pčelarskog društva iz 1931. godine, vjerojatno je to bilo te godine.

,