U đurđevečkom govoru bilježimo riječ marof. Ona se danas više ne koristi. Spomenuli smo je u objavi u kojoj smo govorili o pojmu konak. Bratoljub Klaić u Rječniku stranih riječi nudi nam pojašnjenje riječi. Pojam marof objašnjava kao majur, stan, salaš i navodi da je riječ o posuđenici iz njemačkog jezika (Meierhof) koja je k nama stigla preko mađarskog jezika. Marof je zapravo predstavljao veće obiteljsko imanje koje se nekada nalazilo u neposrednoj blizini Đurđevca. Danas se ta imanja nalaze u sastavu ulica, ili pri kraju istih, pa su izgubila svoju ulogu, a time je i sama riječ nestala iz đurđevečkog vokabulara. Jedina dva marofa koja su nam danas poznata su Tomrlinov marof i Mlijnaričev marof. Potonji se svojevremeno priključio Ulici kralja Tomislava kao odvojak s dvije obiteljske kuće, pa su ga Đurđevčani kasnije nazivali Mlijnaričev sokak. Osim toga, riječ marof nalazi se i u nazivima pojedinih današnjih naselja u Hrvatskoj, kao što su: Starogradački Marof, Marof pored Svetoga Martina na Muri, Novi Marof i Savski Marof pored Brdovca.