Među mnoštvom narodnih naziva lokalnih toponima đurđevečkoga kraja nalaze se i oni čija su nam imena poznata, ali ne znamo njihovu točnu lokaciju. Stari Đurđevčani tako spominju Kralevo jamo, ali nitko od njih nije znao reći gdje se točno nalazila. No, svi se slažu da se nalazila na Peskima. U jednom zapisu iz 1898. godine piše: Kraleva jama je kraj sela na Peske obraščena s travom. Vezda je selo došlo do te jame. Tu je bil turski logor dok so napadali na Stari grad, vele starci. Stoga možemo zaključiti da su krajem 19. stoljeća do nje doprle kuće, pa se danas ona nalazi zapravo unutar samog gradskog kvarta Peski.

Godine 1909. o Kraleve jame piše svećenik Josip Hajdukovića, rođeni Đurđevčan. U svojoj zbirci poezije napisao je i dvije balade koje govore o dva manje poznata đurđevečka toponima. Uz baladu Kraljevi grobovi napisao je: Na Peskima – Hrvatskoj Sahari – narod nazivlje jedno mjesto Kraleva jama, gdje se vidi više humaka, koje vjetar diže i ruši. Priča, da je tu umro neki kralj sa svojom četom (tako sam čuo od pok. oca), povod je pjesmi.

Također postoji i izjava Petra i Ane Ređep iz Đurđevca, koju je u svibnju 1978. godine na magnetofon snimio Miroslav Dolenec Dravski, koji je u Đurđevcu s mještanima razgovarao o etnografskim temama i legendi o Picokima. U prijepisu razgovora o legendi o Picokima između ostaloga stoji: …I tu je svet bil vnutre i napadali so Turci s Peskov. To se je zvalo negda Kraleva jama… Dakle, ova svjedočenja govore o nekoj jami na Peskima čija se lokacija danas nalazi unutar naselja. U samoj pak jami svojevremeno su bili vidljivi pješčani humci. Na kraju se postavlja pitanje: Bi li uopće danas mogli pronaći takvu lokaciju unutar stambenog kvarta Peski, ako znamo da je vjetar nekad bio glavni čimbenik koji je oblikovao konfiguraciju pješčanog terena. Ako ništa drugo, barem nam je poznato na kojem su se mjestu utaborili Osmanlije prilikom jedne od nekoliko opsada Staroga grada.