Kredenec je, kakvog danas poznajemo, kuhinjski ormar za držanje posuđa, pribora za jelo i ostaloga kuhinjskog pribora. Samo ime preuzeto je iz njemačkoga jezika. U hrvatskim krajevima pojavio se s napretkom stolarstva u prošlome stoljeću, ali ne kao dio kuhinjskog pokućstva. Bila je to zapravo svojevrsna dvodijelna vitrina. Sastojala se od ormara ladičara kao donjeg dijela, kakvih je uvelike bilo u boljim kućama širom Podravine. Drugi, odnosno gornji, nešto uži dio bio je staklenjak, to jest ormarić sa staklenim dvokrilnim vratima. U donjem dijelu držalo se platno i rubenina, a u gornjem ručni rad (stolnjaci, ručnici…), ili pak porculansko suđe. Takav kredenec predstavljao je prvi dio pokućstva koji je javno prezentirao, odnosno pokazivao, svoju unutrašnjost i sadržaj. Druga inačica kredenca je kuhinjski ormar koji se kao takav pojavio 1920-ih i 1930-ih godina prošloga stoljeća u bogatijim seoskim kućama, a nakon Drugoga svjetskog rata postao je neizostavan dio pokućstva svakog doma. U donjem dijelu s dvokrilnim vratima domaćice su držale kuhinjsko posuđe. Iznad njega mogle su se nalaziti dvije veće ladice u kojima su stajale žlice, vilice, noževi, daska za rezanje, mala cedilka, modlini za kolače, drot za snega toči, kuhinjske krpe i ostali pribor. Gornji dio također je bio dvokrilni, ostakljen ili zatvoren, u kojem su se držali tanjuri i šalice. Između donjeg i gornjeg dijela mogle su se naći i manje ladice. U njima su se držale sitnije stvari, na primjer: začini, žigice, škare, konac s iglom, rukom ispisana kuharica, čepovi za boce i staklenke, celofan, gumice i bezbroj drugih kuhinjskih potrebština. Kredence su kao takve odavno zamijenile viseče kujne, odnosno moderni kuhinjski zidni ormarići.

Hotografije: http://www.emz.hr/digitalne-price-pokucstva/hr/pricepokucstva-kredenci.html

Vladimir Miholek