Marijan Glavnik rođen je 22. srpnja 1950. godine u Virju. Osnovnu školu završio je u Virju, Školu primijenjene umjetnosti i dizajna (1970.) u Zagrebu, a diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1976. godine, također u Zagrebu. Potom je polazio majstorsku radionicu prof. Ivana Sabolića. Kao učitelj i aranžer radio je do 1984. godine, kada je kao samostalni umjetnik otvorio vlastiti radno-galerijski prostor u Sisku. Od 1977. godine živio je u Sisku. Glavnik je bio prvenstveno kipar, ali je i slikao, ilustrirao knjižna izdanja i osmišljavao plakate. U Hrvatskoj modernoj umjetnosti ostat će zapamćen po svojim skulpturama i reljefima u drvetu, reljefima u gipsu, crtežima i slikama. Ljubav prema stvaranju u drvu preuzeo je od svoga oca stolara. Sudjelovao je na tridesetak samostalnih i na brojnim skupnim izložbama, a uz umjetničko stvaralaštvo bavio se osmišljavanjem uporabnih predmeta i uređivanjem interijera. U svom bogatom opusu, velik trag ostavio je u sakralnoj umjetnosti. Glavnik je autor Križnoga puta u crkvi Sv. Josipa Radnika u Sisku / Galdovu, crkvi Sv. Mihaela u Crncu pokraj Siska te u samostanu Sv. Franje u Splitu, gdje je osmislio cijeli interijer te izradio svetohranište, oltarnu palu i zidni retable. Za kuću dominikanki u Virju izradio je vitraje, oltar i oltarni reljef, za sjemenišnu blagovaonicu samostana Svetoga Duha u Zagrebu reljef Posljednje večere, u župnoj crkvi Sv. Antuna Opata u Odri kraj Siska izradio je svetohranište, zidno raspelo te oslikao prozore. Javne skulpture postavljene su mu u Đurđevcu (Pijetao), Petrinji (Spomenik palim petrinjskim braniteljima), sisačkom Brzaju (Poljubac) i groblju Viktorovac (Središnji križ braniteljima), u Petrinji (Spomen obilježje poginulim braniteljima HEP-a), u Heidenheimu u Njemačkoj (Sisačka šiklja) u Topolovcu (Spomenik poginulim braniteljima), na Cresu ispred samostana Sv. Frane (skulptura fra Placida Cortesea), u Sisku / Galdovu (skulptura Sv. Josipa Radnika), te u Molvama (skulptura Uznesenja Blažene Djevice Marije i dva reljefa, spomen ploča graditeljima župne crkve te arhitektu Franji Kleinu) i spomenik Palim braniteljima Komareva. Autor je spomen-ploče braći Branković postavljenoj u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu. Još je izradio bistu o. Josipu Kupertinu Miloševiću, o. Ambrozu Vlahovu, o. Bonaventuri Buriću i zagrebačkom nadbiskupu dr. Antunu Baueru na Svetom Duhu u Zagrebu. O stvaralaštvu Marijana Glavnika izdana je monografija (2008.) koju je uredio Boris Vrga. Dobitnik je nagrade Grada Siska za životno djelo 2012. godine. Bio je veliki ljubitelj glazbe, posebno jazza. U njegovoj ostavštini nalazi se više od 600 skulptura, reljefa i slika, od kojih većina nije nikada predstavljena javnosti. Njegov sin redovnik konventualac fra Tomislav Glavnik (1975.) ravnatelj je Hrvatskog Caritasa. Glavnik je umro u Sisku 31. kolovoza 2017. godine.
Izvori: https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-akademski-kipar-marijan-glavnik/; https://www.facebook.com/galerijastriegl/posts/1571385066225418/; https://direktno.hr/zivot/kultura/sisak-ostavstina-marijana-glavnika-pred-likovnom-publikom-132280/; https://akademija-art.hr/2017/02/24/susret-u-atelijeru-marijan-glavnik/; https://siscia.hr/sto-mozete-vidjeti-na-izlozbi-marijan-glavnik-od-daha-do-oblika-ljubav-izmedu-kipara-i-materijala/
Vladimir Miholek
KOMENTARI