Ne bi se odužili ilircu Ferdi Rusanu Virovci su odlučili podignuti mu spomenik u Virju. Na prijedlog Rusanova prijatelja učitelja Franje Lugarića osnovan je privremeni odbor odmah nakon Rusanove smrti 1879. godine, a kad je stiglo odobrenje od vlade u Zagrebu za skupljanje dobrovoljnih priloga, osnovan je stalni odbor. U odbor su izabrani: općinski načelnik Martin Pankarić, podnačelnik Stjepan Sabolić, općinski liječnik Antun Bazijanec, ljekarnici Dragutin Mikulčić i Koloman German, učitelj Mijo Tomac i Franjo Lugarić kao predsjednik. Odbor je odmah počeo prikupljati novčane priloge. Među brojnim darovateljima našao se i sam ban Khuen Hedervary. Pripreme su dobro tekle, novac je skupljen, spomenik izrađen i postavljen u središtu Virja, u parku pored župne crkve. Javno i svečano otkriće spomenika trebalo se održati 30. svibnja 1886. godine. Program  svečanost već je bio sastavljen i obznanjen hrvatskoj javnosti ali se u sve umiješala Khuenova vlast koja je budno bdjela da se narodne svečanosti ne bi pretvorile u protukuenovske demonstracije. Kraljevska podžupanija u Koprivnici zatražila je od Odbora imena svih govornika, kao i njihove govore, uz strogu opomenu da će na proslavi moći govoriti samo oni govornici čiji govori budu odobreni od vlasti. Međutim, Odbor na to nije pristao. Na svojoj sjednici, održanoj 22. svibnja 1886. godine, s gnušanjem je odbio ovaj ponižavajući zahtjev i donio odluku da se odustane od svake javne svečanosti. Odmah potom o tome je obaviještena i javnost. Skoro sve hrvatske novine donijele su objavu potpisanu od Lugarića. Otkazivanje javne svečanosti ozbiljno je uznemirilo Khuenov režim. Stoga je naumio spasiti ono što se za njih moglo spasiti. Budući da se na Rusanov imendan 30. svibanja moralo otkriti spomenik, režim je odlučio prigodu iskoristiti za sebe. Narodni zastupnik virovskoga izbornog okruga barun Bartol Zmaić, došao je u Virje i 30. svibnja položio vijenac na Rusanov spomenik uz nazočnost 30-ak režimskih osoba. Tako se vlasti umiješala i optužila Virovce za politiziranje otkrića spomenika, upravo za ono čime su se oni sami okoristili.