Žene su mnogo slabije zastupljene u različitim zanimanjima u povijesti u odnosu na muškarce pa o njima rijetko pišemo kao znamenitim osobama. Nekoliko žena našlo se među znamenitim učiteljicama ili slikaricama, a uz njih svakako treba istaknuti jednu liječnicu. Bila je to doktorica Elza Rajski rođ. Kraus koja je studirala medicinu na početku 20. st. kada je to još uvijek bilo vrlo neuobičajeno za žene. Kao mlada liječnica radila je u Đurđevcu poslije Prvog svjetskog rata. Ondje je živjela zajedno s obitelji, a kada je 1929. izgubila sina Željka, pokopan je na groblju u Đurđevcu. Nad njegovim grobom i danas stoji spomenik s vrijednim reljefom. Do sada je najopširniji životopis dr. Elze Rajski objavio poznati povjesničar medicine dr. Dubravko Habek iz Bjelovara te zahvaljujući njegovim rezultatima istraživanja znamo mnogo o znamenitoj mještanki Đurđevca.

Dr. Elza Rajski rođena je 7. ožujka 1892. u Pišćanovcu pokraj Varaždina u obitelji Josipa (Hinka) i Henriette Kraus rođ. Erlewein. Josip Kraus bio je po struci agronom, a njegova supruga potjecala je iz obitelji koja je već imala liječnika, dugogodišnjeg gradskog fizika u Bjelovaru u 19. st. dr. Alojzija Erleweina. Obitelj Kraus bila je ugledna i poštovana u svojem kraju, a djevojčica Elza Kraus ubrzo poslije rođenja krštena je u župnoj crkvi u Ljubeščici. Školovala se u Višoj djevojačkoj školi u Varaždinu, a nakon toga u prvoj hrvatskoj ženskoj gimnaziji koja je otvorena u Zagrebu 1892. Ondje je uspješno položila završni ispit, ali pošto je htjela upisati studij medicine morala je položiti ispit zrelosti (maturu) u Donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu kako bi bila ravnopravna s mladićima koji su također stekli gimnazijsko obrazovanje. Ispit zrelosti uspješno je položila 28. rujna 1911. Studij medicine upisala je ipak u Beču, glavnom gradu tadašnje Monarhije. Kako je bila jedna od dvije studentice među prevladavajućim studentima, doživljavala je vrlo velike neugodnosti i otvorenu diskriminaciju i to od svojih profesora s bečkog sveučilišta. Osim u Beču, studirala je i na Medicinskom fakultetu u Innsbrucku gdje je diplomirala 1916., dakle usred Prvog svjetskog rata i u godini kada je umro vladar Franjo Josip I. Kao studentica volonterski je radila tijekom 1914. i 1915. u rezervnoj bolnici u Varaždinu što znači da je već pri kraju studija redovito dolazila kući. Još kao studentica medicine udala se za liječnika dr. Franju Rajskog (1889.-1970.) koji je tijekom Prvog svjetskog rata na ratištu u Galiciji obolio od kolere i jedva preživio.

Elza Rajski bila je svojevrsna senzacija u rodnom Varaždinu kada je u Innsbrucku promovirana na čast doktorice medicine jer je doista bilo neobično, iako je bila kćer uglednog varaždinskog građanina, da se jedna žena posvetila teškom studiju koji je uspješno završila i to u inozemstvu. Stažiranje je odradila od 1916. do 1918. na kirurškom odjelu bolnice sestara milosrdnica u Zagrebu. Iako je radila kao pomoćna liječnica, stekla je iskustvo rada u kirurgiji i sama sudjelovala u izvođenju operacija. Uz to je još tijekom Prvog svjetskoga rata specijalizirala na očnom odjelu (odjelu za trahom) i završila tečaj iz okulistike. Prvo radno mjesto izvan Zagreba poslije završetka rata bilo joj je u Đurđevcu. Ondje je 1919. kraljevskim županijskim liječnikom postao dr. Franjo Rajski, a njegova supruga dr. Elza Rajski naslijedila je poznatog i cijenjenog đurđevačkog liječnika Petra Zrelca koji se zbog ostarjelosti povukao u mirovinu. Od 1924. dr. Elza Rajski vodila je i privatnu ambulantu, a s obzirom na to da je trahom u Đurđevcu i okolici tada bio endemska bolest postavljena je na čelo Ambulante za trahom. Stalno se usavršavala u struci pa je 1931. završila tromjesečni tečaj za školske liječnike. U Đurđevcu je radila kao liječnica opće prakse, a u nedostatku drugih stručnjaka izvodila je male kirurške zahvate, vadila je zube i pomagala u porodima. Tako je uspješno primjenjivala sva ranije stečena znanja i vještine, a posebno se istaknula u liječenju očnih bolesti. Posebno je brinula o zdravlju djece pa je prva u Đurđevcu određivala dioptriju za naočale. Prvi Đurđevčani nosili su naočale upravo zahvaljujući dr. Elzi Rajski. Dr. Elza Rajski ujedno je bila prva žena u Đurđevcu koja je vozila automobil. Bilo je to još prije Drugog svjetskog rata kada je automobila u Đurđevcu ionako bilo malo, a ženu za volanom moglo se vidjeti još rjeđe.

U Đurđevcu se bračnom paru Rajski rodilo troje djece. Jedini sin Željko koji je rođen 24. ožujka 1925., dakle prije točno stotinu godina, umro je kao dijete u dobi od 5 godina 1929. od difterije. Pokopan je na gradskom groblju u Đurđevcu, a roditelji su mu nad grobom postavili spomenik od bijelog kamena s ugrađenim reljefom na kojem je prikazan anđeo kako u čelo cjeliva usnulog dječaka. Starija kćer Smiljka rođena je 16. listopada 1928., a naslijedila je majku u smislu da je završila studij medicine, specijalizirala oftalmologiju i postala sveučilišna profesorica oftalmologije i predstojnica oftalmološke klinike u Zagrebu. Prof. dr. sc. Smiljka Padovan rođ. Rajski bila je supruga svjetski poznatog liječnika akademika Ive Padovana i majka liječnice prof. dr. sc. Ranke Štern Padovan koja je supruga bivšeg hrvatskog ministra Davora Šterna. Mlađa kćer Franje i Elze Rajski bila je Rajka Đurđica Jovanović-Rajski (1930.-2002.), poznata svjetska arhitektica koja je uspješnu karijeru ostvarila u Londonu.

Obitelj Rajski je 1937. preselila u Bjelovar gdje su supružnici Elza i Franjo nastavili raditi kao liječnici i dočekali umirovljenje. Njihove su kćeri stekle obrazovanje u Bjelovaru i ostavile značajan trag u sportskoj povijesti toga grada. Nakon umirovljenja 1950. Elza i Franjo Rajski preselili su u Zagreb. Ondje je dr. Elza Rajski umrla u listopadu 1969., a pokopana je u obiteljskoj grobnici u Varaždinu. Da nema spomenika nad grobom u kojem je pokopan Željko Rajski u Đurđevcu ne bi bilo nikakvog spomena na ovu liječničku obitelj, a pogotovo dr. Elzu Rajski koja je obilježila povijest grada u međuratnom razdoblju i vjerojatno spasila živote i zdravlje generacijama Đurđevčana. Ostala je u sjeni muških predstavnika liječničke struke bilo kao prethodnik joj Petar Zrelec ili nasljednik Petar Bazijanec.

Nikola Cik