Mnogi se još dobro sjećaju zgrade staroga župnog dvora (farofa) na početku Basaričekove ulice u Đurđevcu koja je do 1997. za mnoge predstavljala ruglo i opasnost. Bio je to zapravo jedan od rijetkih i kvalitetnih arhitektonskih svjedoka kasnoga graničarskoga doba u Đurđevcu koje je srušilo tek formirano Gradsko poglavarstvo pod pritiskom javnosti i u nedostatku ideja i odvažnosti za uređenje vrijednih zdanja. Mnogima je manje poznato da je župni dvor na tome mjestu bio od 1824. Naime, te godine je napušten dotrajali župni dvor u neposrednoj blizini župne crkve (bilo je u to u doba kada se gradila crkva i formirao se otvoreni prostor oko nje) pa je za tu namjenu kupljena kuća obitelji Lakupić. Na tome mjestu je 1872. sagrađen župni dvor o kojem je bilo riječi. No, tema ovoga teksta su članovi obitelji Lakupić koji u povijesti Đurđevca nisu važni samo zbog toga što je njihova kuća poslužila kao župni dvor.

Lakupići su bili graničarska časnička obitelj čiji su članovi službovali u Đurđevcu tijekom 17. i 18. st. Jedan od prvih poznatih članova obitelji bio je zastavnik Đuro Lakupić koji je umro u Đurđevcu 30. srpnja 1733. u dobi od 40 godina. Osim kćeri Ane koja je umrla kao dijete, znamo i za trojicu njegovih sinova. Jedan od njih, kojem zapravo ne znamo krsno ime, bio je redovnik pavlin Hadrijan Lakupić. On je rođen u Đurđevcu oko 1719., a redovničke zavjete položio je kao 20-godišnjak 11. listopada 1739. Kao redovnik boravio je u pavlinskom samostanu u Križevima. Ondje je i umro 13. lipnja 1759. kada mu je bilo 40 godina.

Najpoznatiji član obitelji Lakupić svakako je bio Đurin sin i Harijanov brat Đuro Josip Lakupić. On je bio zapovjednik Varaždinsko-đurđevačke graničarske pješačke pukovnije broj 6 od 1763. do 1769.  Tada je imao čin potpukovnika, a sudeći prema prezimenima njegovih prethodnika i nasljednika na mjestu zapovjednika Đurđevačke pukovnije možemo zaključiti da je bio jedan od rijetkih Hrvata na tome položaju. Štoviše, možda bismo mogli zaključiti da je bio jedini zapovjednik Đurđevačke pukovnije koji je rođen u Đurđevcu.

Potporučnik Đuro Josip de Lakupić živio je u gore spomenutoj kući u Đurđevcu u današnjoj Basaričekovoj ulici, odnosno u dijelu grada koji se tada nazivao Litkovec. Zasnovao je obitelj 1750. s Ivanom Anom Furmoharin koja je umrla vrlo mlada 8. ožujka 1772. U njihovom braku rođeno je jedanaestoro djece. Najstariji je bio sin Ivan, zatim Ana Elizabeta, Marija Josipa Karolina, Josip, Antun, Đuro, Marija Ana, blizankinje Eva Ivana i Katarina te Franjo Ferdinand i Ignac Pavao koji su kršteni u Kapeli nedaleko Bjelovara. To znači da je potpukovnik Đuro Josip Lakupić živio vjerojatno u Bjelovaru kao upravnom i vojnom sjedištu Đurđevačke pukovnije. U Đurđevcu je živio i zapovjednikov brat Franjo Lakupić sa svojom obitelji o kojima također ne znamo gdje su i kada završili život.

U drugoj polovini 18. st. Lakupići su očito bili jedna od najvažnijih i najutjecajnijih obitelji u Đurđevcu čiji su članovi obnašali različite vojno-administrativne službe. Osim društvenog ugleda to im je donijelo i povoljan ekonomski status. Poput drugih časničkih obitelji i Lakupići su posjedovali mlin, odnosno vodenicu nedaleko Đurđevca. Naime, u to vrijeme bilo je uobičajeno da bogate i ugledne obitelji posjeduju mlinove na vodotocima u blizini Đurđevca ili na Dravi u kojima su živjeli mlinari sa svojim obitelji. Mlinarstvo je tada bilo unosan posao od kojeg su mogli živjeti mlinari ali i vlasnici mlinovi. Lakupićev mlin preuzele su druge obitelji nakon njihovog odlaska iz Đurđevca. Danas o Lakupićima nema nikakvog spomena u Đurđevcu osim u tekstovima o povijesti grada, a iz ovoga je jasno da tek treba detaljnije istražiti biografije članova ove znamenite obitelji jer nisu važni samo za povijest grada Đurđevca nego i Đurđevačke pukovnije.

Nikola Cik