U Đurđevcu je 6. veljače 1962. godine rođen književnik Zdravko Seleš. Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1987. godine. Stvara uglavnom poeziju i  književnu esejistiku. Objavljivati je počeo 1980. i 1981. u časopisu Podravska gruda. Od tada piše u nizu časopisa, novina i zbornika na standardu i kajkavici. Objavio je zbirku poezije Razgovori sa srcem (1984.), dvojezičnu, hrvatsko-esperantsku zbirku Noćnik – Noktulo (1991.), kajkavsku zbirku pjesama u prozi Elegije Sigismunda Ernušta (1996.), presjek podravske lirike đurđevačkoga kruga Lirika đurđevačke Podravine (2003.), izbor iz stvaralaštva na književnom jeziku, kajkavici i međunarodnom jeziku esperantu Snovi i sjene / Senje i tenje / Sonĝoj kaj ombroj (2012.) i knjigu Galović i zađne stvari. Podravski eseji i zapisi (2014.). Zbirka Elegije Sigismunda Ernušta dobilo je 1998. godine brončanu povelju Matice hrvatske. Kao gimnazijski profesor hrvatskoga jezika i književnosti u Đurđevcu usmjerio je generacije svojih učenika na bavljenje pisanom riječi. Osim toga, bavi se i esperantom te je na tom području aktivan kao književnik, recenzent i prevoditelj. Član je Društva hrvatskih književnika, a dugo godina bio je predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Đurđevcu.