U doba kada u hrvatskoj i europskoj politici nije vladala demokracija, odnosno kada je pravo glasa imao tek mali broj muškaraca, izbori narodnih zastupnika u saboru organizirani su na nešto drugačiji način nego je to danas. Međutim, rivalstvo među strankama je vrlo žestoko, pogotovo uoči izbora. Politikom su se nekada bavili uglavnom visokoobrazovani i društveno aktivni intelektualci. Među takve su spadali svećenici; prisjetimo se tko su bili vođe hrvatskih stranaka u 19. stoljeću i uloge primjerice biskupa Josipa Jurja Strossmayera u političkom životu Hrvatske.

Dana 5. rujna 1871. godine u Đurđevcu su održani izbori za narodnog zastupnika pa su toga dana u Đurđevec pristigli izbornici iz okolnih naselja. U kakvim su okolnostima održani izbori svjedoči novinski izvještaj kojeg ovdje prenosimo: „Oko devete ure krenuli su virovski izbornici put Gjurgjevca, gdje su jih gjurgjevački izbornici sretčano pod trimi narodnimi barjaci dočekali srdačno sa živili i narodnom gudbom pozdravljajuć. U 10 satih krenuše svi skupa pod narodnimi barjaci do župnoga stana, gdje umoli na to odredjena deputacija veleč. g. Lehpamera, da jim bude kandidat. Odavle sa svojim kandidatom odoše pred izbornu komisiju, gdje su se odmah pročitala imena imajućih pravo izbora, a zatim iznače izbornici izbornoj komisiji Lehpamera za kandidata narodne stranke. Protivnoga kandidata nebijaše. Kad je vidio Magjaron Nöthig, da su mu ladje sve potonule, uzklikne bolnim srcem: sada su podravci pokopali svoju čast i poštenje, kad pred cielim svietom pokazuju, da neimaju čovjeka u svojoj sredini, koji bi bio vriedan, da bude zastupnik, već si odaberu tudjina. Zar ne, da je prevelika mudrost u toj glavi?

Taj je čovjek sva moguća upotriebio, da nebude g. Lehpamer izabran, pa kad je vidio, da mu je nemoguće magjarona proturati, a on se potrudi do Virja, da posije neslogu med Virje i Gjurgjevcem, te reče Virovcem: Vi ste pretežnji brojem, nije vam do novelje, da birate, koga vam Gjurgjevčani nameću – pa još popa; birajte jednoga izmedju sebe, a ja ću vas u tom svimi silami podpomagati. Nu ljuto se prevario taj mudrijaš: jer Virje nemari za njegovo lisičenje, jer mu je narodni ponos s dušom i tielom srasao, zato osta nepomično uz kandidata narodne stranke g. Lehpamera, a moga Nöthiga odpravi s preziranjem kući.

Glasovanje je bilo po alfabetičkom redu izbornikah, i kad je došao red na molvarskoga župnika Marka Horvata, odgovori: Ja neglasujem, ja svoj glas za sebe pridržavam. O njem za ovaj put šutim, i samo toliko velim, da je prerevni drug Nöthigov proti narodnoj stranki – samo za devet put nečedniji.

Osim ove dvojice i jednoga poštena starine, koji bijaše obećao dati glas drugomu te neglasavš, nije bilo među nami iznimke. Kad je g. Lehpamer proglašen od komisije za zakonito izabrana narodnoga zastupnika, zaori burni i gromoviti živio. Poslije toga skupismo se u gostioni g. Mihinića na objed – ali to ne bijaše gulaš, svaki bo je za sebe sam platio. Tu je bilo veselih napitnicah vladaru, zastupniku našemu, bisk. Strossmayeru, domovini i novom saboru. U pol objeda stigne nam viest iz Pitomače, da je izabran tamo za zastupnika g. Miškatović, na što zaori radostni živio! a nebilo dugo doleti drugi vjestnik iz Novigrada, da je i tamo g. Miškatović izabran, pa tad nebje veselju kraja ni konca. U liepom redu zadav si čvrstu vjeru, da ćemo vazda vierni ostati narodu, razidjosmo se svojim kućam.“