Godina 1848. u povijesti je zapamćena kao revolucionarna i u političkom smislu vrlo burna. Bilo je to doba buđenja nacionalne svijesti, odnosno narodnih preporoda u mnogim europskim državama, pa tako i u Habsburškoj Monarhiji u čijem su sastavu bile i hrvatske zemlje. Najveće su neprilike u Monarhiji stvarali Mađari koji su se pobunili protiv samog vladara. Zbog toga je došlo do oružanog sukoba, odnosno rata u kojem su važnu ulogu odigrali žitelji Vojne krajine u čijem je sastavu bio i ovaj dio Podravine. Ovo je područje imalo važnu ulogu i jer je na rijeci Dravi graničilo s teritorijem Ugarske.

Početkom mjeseca rujna hrvatski ban i austrijski general barun Josip Jelačić Bužimski sakupljao je vojsku u Podravini kako bi prešao rijeku Dravu te obračunao s Mađarima i tako obranio Monarhiju. Bio je to prvi ozbiljan rat u kojem su krajišnici/graničari bili pozvani braniti vladara i Monarhiju od doba ratova s Napoleonom oko četiri desetljeća ranije. Krajišnici su se rado odazvali pozivu vojskovođe Josipa Jelačića kojeg su tada u Hrvatskoj nazivali svojim ocem domovine. Dana 4. rujna u Zagrebu su se skupile čete sa oko 10 000 vojnika koji su nestrpljivo iščekivali zapovijed bana Jelačića da prijeđu rijeku Dravu koja ih je razdvajala od omraženih Mađara. Koliko je uzbuđenje zbog rata s Mađarima tada vladalo u Hrvatskoj svjedoči činjenica da su za paniku koja se pojavila u sjeverozapadnoj Hrvatskoj zbog najezde skakavaca mislili da potječe od mogućnosti da u Mađari upali u hrvatske zemlje. Strah od Mađara posve je zasjenio strah od najezde skakavaca – svjedoče o tome tadašnje dnevne novine.

Trećeg dana rujna Josip Jelačić službeno je boravio u Virovitici i ranom zorom je prolazio Podravinom vraćajući se sakupljenoj vojsci u Zagrebu. Istodobno je jedan bataljun graničara Đurđevečke regimente otišao u Viroviticu kako bi zaplašili tamošnje mađarone i pripremili se za prelazak Drave. Međutim nastala je zbrka za koju novine tvrde da je posljedica mađaronskih dezinformacija: đurđevečkim graničarima odaslana je poruka da ih u Virovitici ne žele primiti, a Virovitičanima je javljeno da su đurđevečki graničari stali na stranu mađarona i tako izdali Jelačića. Ništa o toga nije bilo istinito, već su graničari iz Đurđevečke regimente svečano i radosno dočekani u Virovitici, a oni potvrdili „da će prie Magjari prestati magjarima se nazivati, nego gjurgjevečka krajina tako sramotnim blatom čast i slavu svoje otačbine okaljati!“.