Seljački pokret bio je duboko ukorijenjen u Podravini s obzirom da je ovdje Stjepan Radić imao veliku podršku već pri osnivanju Hrvatske pučke seljačke stranke 1904. i 1905. godine. Stoga su i mnoge organizacije koje su djelovale u okrilju te stranke u ovome dijelu Podravine imale mnogo članova, pristaša i radno raspoloženih aktivista. Jedan od njih bio je ogranak Seljačke sloge koji je u Đurđevcu osnovan 1. prosinca 1925. godine.

Seljačka sloga u Đurđevcu bavila se organizacijom priredbi i zabava, a rad je bio organiziran u nekoliko sekcija. Imali su i knjižnicu u kojoj su prevladavale knjige gospodarskog sadržaja i u njoj se okupljalo seljaštvo koje je primalo i čitalo različite listove i časopise HSS-a. Više puta na godinu organizirali su javna predavanja s ciljem prosvjete žitelja Đurđevca i okolice. Bilo je tu gospodarskih, ali i kulturno-umjetničkih tema.

Unutar ogranka vrlo je aktivna bila dramska sekcija čiji su članovi uvježbavali predstave i izvodili ih na javnim svečanostima. Pošto su tada u Đurđevcu djelovali entuzijasti koji su pisali kazališne komade, članovi Seljačke sloge su ih koristili i prikazivali. Tako je u lipnju 1926. godine pred Starim gradom izvedena drama iz seljačkog života „Za volju djeteta“ čiji je autor đurđevečki trgovac Miroslav Singer. Njegova predstava „Diogeneš“ izvedena je na predstavi u organizaciji Seljačke sloge u Đurđevcu 15. siječnja 1927. godine. Đurđevečki je ogranak Seljačke sloge često ugostio susjedne ogranke i to iz Kalinovca i Molvi gdje su djelovali pravi zborovi.

Mnogi su članovi sudjelovali na komemoracijama lipanjskim žrtvama 1928. godine i na sprovodu Stjepana Radića u Zagrebu iste godine. Đurđevečki je ogranak Seljačke sloge potaknuo osnivanje ogranka u Budrovcu. U tome su i uspjeli pa je ogranak ondje osnovan u kući Josipa Baltića. Godine 1927. ogranak je brojio 15 utemeljitelja, 6 podupiratelja i 80 izvršnih članova. Te godine predsjednikom Seljačke sloge u Đurđevcu postao je Ivan Ferenčić, potpredsjednik je bio Đuro Štefanov, tajnik Marko Matkov, a blagajnik Ivan Jozek, dok su odbornici još bili: Ivan Tomašen, Stjepan Fuček, Martin Boroš, Stjepan Hajduković i Petar Nikša. Nadzorni odbor činili su: Ivan Ređep, Mato Štefanec i Valent Hodalić. Do sljedeće godine broj redovitih članova porastao je na 115.

(Prema knjizi Mire Kolar-Dimitrijević i Hrvoja Petrića „Prilozi povijesti seljačkog pokreta u Podravini (od početaka do 1945. godine), Meridijani, Koprivnica, 2015. godine.)