Dr. sc. Radovan Kranjčev rođen je u Đurđevcu 16. listopada 1934. godine kao najstariji sin poznatog đurđevečkog učitelja dr. Ivana Kranjčeva (1900.-1957.) i Anastazije Kranjčev rođ. Lončar (1914.-2005.). U rodnom je Đurđevcu provodio bezbrižno djetinjstvo sa svojom braćom i sestrama u krugu široke obitelji sve do Drugog svjetskog rata i poraća kada je obitelj, a pogotovo otac obitelji dr. Ivan Kranjčev, doživio mnogo neugodnosti, degradaciju i osjetio svu težinu novog režima. Oženio se Štefanijom Andrašek 1960. godine i bio je otac dvoje djece.

Radovan Kranječev je još kao dječak pokazivao neobično zanimanje za prirodu, odnosno botaniku u čemu je imao podršku oca. Zato je postao profesorom biologije i doktorom bioloških znanosti. Posebno je istraživao prirodu Podravine, a kao i njegovog oca fascinirao ga je fenomen Đurđevečkih peski.

Cijeli svoj radni vijek proveo je u prosvjeti kao učitelj, nastavnik i profesor te ravnatelj. Učiteljsku školu u Križevcima završio je 1952. godine,  diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1957. godine. Radio jeu Gabajevoj Gredi, Đelekovcu, osnovnoj školi i gimanziji u Koprivnici gdje je obnašao dužnost ravnatelja. Zanimao se pedagoškom problematikom i oblikovanjem nastavnih programa bilogije za gimnaziju. Stekao je zvanje profesora mentora i dobitnik je nagrade „Ivan Filipović“.

Dr. Kranjčev bavio se publicistikom i znanstvenim radom. Objavio je destke knjiga (kapitalna djela su „Leptiri Hrvatske“ i „Hrvatske orhideje“) i više od 2 000 članaka u domaćoj periodici te različitim časopisima i listovima u kojima je surađivao i zato su ga smatrali jednim od najproduktivinijih hrvatskih biologa. Bio je dugogodišnji suradnik Podravskog zbornika. Primio je Nagradu za životno djelo Koprivničko-križevačke županije 2022. godine.

Podravinu i rodni Đurđevec zadužio je istraživanjem, objavljivanjem radova i promoviranjem  o različitim prirodnim fenomenima i prirodnom bogatstvu Podravine kao što su šume, livade, podravski pijesci, flora i fauna (pogotovo kukci, odnosno leptiri), gljive i mnogo toga drugog. Iako u poznim godinama neumorno je radio, fotografirao, obilazio terene i istraživao. Posljednje godine života proveo je u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici. Umro je nedugo prije 91. rođendana, 23. rujna 2025. godine.