Osim Ivana Baltića iz Budrovca, još je jedan podravski pilot letio u hrvatskom ratnom zrakoplovstvu tijekom Drugoga svjetskog rata. Jakob Petrović rođen je u Mičetincu 1. svibnja 1921. godine, a nakon svršetka građanske škole u Đurđevcu izučio je za strojobravara u Varaždinu, gdje se zaposlio na željeznici. Početkom rata mobiliziran je u domobrane, a potom je spletom okolnosti odlučio postati vojnim pilotom. Dočasničku letačku školu polazio je zajedno s Baltićem od 15. srpnja do jeseni 1941. godine u Fürthu u Njemačkoj. Nakon toga uvršten je u 4. zrakoplovnu lovačku skupinu i upućen na rusko bojište u sklopu njemačkoga Luftwaffea. Pred kraj rata letio je u Hrvatskoj, a potom se s hrvatskom vojskom i civilima povlačio prema austrijskoj granici. Stigao je do Dravograda u Sloveniji, a nakon zarobljavanja završio je u koloni na Križnome putu. Propješačio je mukotrpan put sve do sela Mariolane (danas Plandište) kod Vršca u Vojvodini na rumunjskoj granici, i uspio preživjeti samo zahvaljujući svojoj psihofizičkoj kondiciji, a ponajviše sreći, ali i činjenici da su piloti itekako bili potrebni novoj vlasti, no odbio je ponudu prelaska u jugoslavensko vazduhoplovstvo. Također je mogao zahvaliti i dobroj obući, odnosno pilotskim čizmama, u kojima je prošao veći dio puta, jer ih je, gdje mu se god ukazala prilika, dobro zamazao blatom. Dobra je obuća inače bila redoviti plijen partizanskih stražara. Po povratku s Križnoga puta skrivao se u okolici Mičetinca jer mu je život bio u opasnosti. Nakon smirivanja stanja uspio se zaposliti na željeznici u Varaždinu, a potom u Zagrebu. Poslije je radio u „Prvomajskoj“, a na kraju u „Jugotonu“ kao šef alatnice, gdje je pridonio usavršavanju preše za izradu gramofonskih ploča. Nakon umirovljenja živio je u Đurđevcu, te bio član lovačkog društva i jedan od osnivača HDZ-a. Umro je u Zagrebu 18. listopada 1993. godine.