Sjetimo se „kaj so jeli naši stari“? Nekada je svakodnevni jelovnik u Podravini bio usklađen s prilikama koje vladaju u različito godišnje doba. Posebno se to osjetilo u ovakve zimske dane, a koji se k tome poklapaju i s vremenom adventa ili došašća kao priprave za Božić i blagdane koji slijede. Osim duhovne priprave naši stari kao da su se pripremali i tjelesno u smislu konzumiranja manje kalorične hrane u kojoj je bilo mnogo manje mesa, kolača i drugih namirnica koje su na stol dolazile u vrijeme blagdana, slavlja (primjerice svatovi) i velikih poslova.

Meso se nije jelo svakog dana već 1-2 puta na tjedan (nedjeljom i četvrtkom), ali u vrijeme teških poslova poput košnje, kopanja i žetve bilo je obavezno. Koristila se svinjska mast te ulje od bučinih koštica koje je bilo začin salatama. Med je bio poslastica za najmlađe, a koristio se kao lijek i sastojak za kolače (u prednosti su bile obitelji koje su uzgajale pčele). Nije se trebala voditi posebna briga o unosu suvišnih kalorija niti o izgledu jer su teških fizičkih poslova sve kalorije bile potrošene. U domaćinstvu je jela pripremala uglavnom najstarija žena u kući – domaćica koja je bila prava „sokačica“  pa se nerijetko i danas može čuti kako se mnogi prisjećaju mirisa bakinog kruha, okusa pogače ili kukuruzne zlevanke.

Evo nekoliko varijanti starinskog tradicionalnog jelovnika za sva tri obroka.

Doručak (ruček): kukuruzni žganci s mlijekom, pečenim slaninama ili vrhnjem; pečeni grah; prežgana juha; krvavice; sir; bijela kava sa kukuruznim kruhom, …

Objed: juha (od mesa peradi) ili s krumpirom i vrhnjem; „graj na juvo“ u kojem je ponekad bio komad sušenog mesa; razne vrste kaša, a obavezno je uz ručak bila salata (svježa ili ukiseljena).

Večera: jelo se što je preostalo od objeda ili sir s vrhnjem, lukom i slaninama, kiselo mlijeko ili „krumper  z rola“.