S proljeća, čim trava malo poraste, potrebno je pripremiti kosu za košnju trave u vrtu, a pogotovo prije košnje livada i žita. Osnovni preduvjet da kosa bude spremna za košnju je klepanje kose. Ova radnja mora se obaviti na novoj kosi, kao i na onoj koja se zatupila. To se obavlja posebnim čekićem (klepec) tako da se držalo kose na određeni način učvrsti a kosa položi na četvrtasto željezo (babica). Babica je na donjem kraju šiljasta da se može nabiti i učvrstiti na panj. Klepanjem, odnosno udaranjem čekićem, oštrica kose stanji se do te mjere da je brušenjem dovoljno oštra za košenje. Samo klepanje može se obavljati na zasebnom panju ili pak na posebnoj klupi koja se sastojala od panja i klupice za sjedenje. Klupa je na jednoj strani imala dvije štapaste noge a na drugoj je strani kao noga poslužio panj. Podravci kosom nazivaju samu kosu, koja je nasađena na držalo (kosišče). Vrh držala u kojem je kosa učvršćena zove se peta. Kosa je na držalo bila učvršćena posebnim vijkom a ključem se mogla pripeti ili otpuščati, to jest, podesiti kut kose u odnosu na držalo. Kose su klepali samo muškarci, premda je bilo i onih kojima taj posao i nije baš išao od ruke, pa su kosu radije dali klepati kovaču ili nekom koji je to bolje znao. Kvalitetna se kosa mogla nekad kupiti u dućanu kod Brennera, poznatog đurđevečkog trgovca.