Jedna od đurđevečkih ulica neobičnog narodnog naziva jest Čorava vulica koja danas nosi naziv Donji Brvci. Porijeklo njezinog narodnog naziva lako je objašnjivo. Iako neki tumače taj naziv na način da doslovno „prevode“ narodni naziv kao „slijepa ulica“ to nije dobro objašnjenje jer ona nikada nije bila „slijepa“ u prometnom smislu. Svi kartografski prikazi svjedoče da ona oduvijek ima izlaz na današnju Ulicu bana Jelačića i na današnju Basaričekovu ulicu. Uzrok „čoravosti“ ove ulice leži u činjenici da su se donedavno u njoj kuće (stambeni objekti) nalazili na samo jednoj (desnoj) strani. S lijeve su strane bili gospodarski objekti na građevinskim parcelama koje su gledale na Basaričekovu ulicu, odnosno „Gornji Brvci“.

Odatle potječe i današnji naziv ulice koji također treba objasniti. Pošto se današnja Basaričekova ulica u prošlosti zvala Brvci, onda je logično da se ulica koja je nastala u njezinoj pozadini naziva Donji Brvci. Prije posljednje promjene naziva, ova je ulica nosila ime Breke Davora, a još ranije Antuna Radića. Danas je to jedna od mirnijih đurđevečkih ulica u smislu utjecaja prometa i nalazi se vrlo blizu središtu grada. Relativno je dobro naseljena (pogotovo desna strana) jer je teren pogodan za gradnju stambenih objekata. U XIX. stoljeću, a i kasnije, u ovoj su ulice starosjedilačke obitelji bile sljedeće: Štefanov (kbr. 108.), Rasinec (kbr. 162), Vranić (kbr. 106), Mirović (kbr. 105), Turbelija (kbr. 104), Podunajec (kbr. 103), Mihinić (kbr. 102 i 558), Šegrt (kbr. 101), Vidaković (kbr. 100), Dokuš (kbr. 88), Pavlović (kbr. 99), Sulimanec (kbr. 98.) i Pavec (kbr. 97). Ulica završava na mjestu gdje je sagrađena kapelica Trpnog Isusa.