Među zaslužnim đurđevečkim učiteljima je Ivan Topolčić Ivan koji je rođen u Đurđevcu 20. prosinca 1841. godine u graničarskoj obitelji. Godine 1860. oženio se Ernestinom Baruškin i u tome su braku rođena dva sina i tri kćeri: Franjo, Regina Dragutin, Olga i Ernestina.

Kao učitelj radio je u Rači, Čazmi, Križu i Trnovitici, a 1872. godine je došao u Đurđevec i ondje proveo u službi 32. godine. Topolčić je u vrijeme svoga dolaska u Đurđevec bio jedan od četvorice učitelja tadašnje „Glavne škole“. Godine 1875. bio je član Školskog odbora, a iste godine je postao i ravnateljem škole. Na toj je dužnosti ostao do 7. svibnja 1901. kada ga je bolest spriječila u daljnjem radu, a 5. ožujka 1902. je umirovljen.

Nagrađen  je počasnom kolajnom za četrdeset godina učiteljskog staža 10. listopada 1899. godine. Ujedno je bio prvi predsjednik i osnivač kotarskoga Učiteljskog društva (1891.), prvi tajnik podružnice Gospodarskog društva (1891. –1902.) u kojoj je bio vrlo aktivan, te povjerenik Hrvatskoga pedagogijsko-književnog zbora za đurđevački kotar (od 1889. godine). Objavljivao je pedagoške članke u „Hrvatskom učitelju“ (1877. – 1878., 1880., 1891.) i „Školskom prijatelju“ (1875. – 1876.), a gospodarske u „Gospodarskom listu“ (1892.), „Seoskom gospodaru“ (1892.), „Podravcu“ (1895.) i „Narodnim novinama“ (1892.).