Ivan Šabarić rođen je u Đurđevcu 3. svibnja 1895. godine od oca Petra Šabarića i majke Rozalije Šabarić rođ. Batak koja je umrla samo nekoliko mjeseci nakon Ivanova rođenja. Šabarić je za svećenika zaređen na Petrovo 1921. godine. Kao kapelan je službovao u Kutjevu, u Svetoj Mariji pod Okićem i u Đurđevcu za koji je svećeničkom službom ostao vezan čitav život. Naime, između 1924. i 1945. godine djelovao je kao vjeroučitelj u đurđevečkim školama pa je većinu svoje svećeničke službe proveo kao kateheta po čemu je ostao poznat među Đurđevčanima.

Nakon smrti kalinovečkog župnika Slavka Fištera (nekadašnjeg đurđevečkog kapelana) u travnju 1932. godine Šabarić je postao upraviteljem župe u Kalinovcu i tu je službu obavljao do rujna 1933. godine. Nakon Drugog svjetskog rata (kada mu više nije bio dozvoljen rad u školi) još je nakratko obavljao službu privremenog upravitelja u župama u Molvama i u Budrovcu. Međutim, „katajeto Šabarića“ svi pamte po tome što je zdušno pomagao u pastoralu đurđevečkim župnicima Jakovu Novoselu i Stanislavu Rajtaru u svojoj rodnoj župi. Naime, kao umirovljeni svećenik i kateheta živio je u roditeljskoj kući u Đurđevcu, iako slaba zdravlja revno je dijelio sve sakramente i često obavljao sprovode u Đurđevcu. Život je završio u obiteljskom domu svojeg nećaka Petra Šabarića u današnjoj Karlovčanovoj ulici 3. listopada 1976. godine, a pokopan je 5. listopada na đurđevečkom groblju uz majku Rozaliju.