Državni monopol na prodaja duhana

4. kolovoza 2016. Nikola Cik Povijesne zanimljivosti

U hrvatskim je zemljama za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije vladao monopol na prodaju duhana. Nakon Prvoga svjetskog rata u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji, monopolistički propisi bili su još stroži nego za austrougarske vladavine. Proizvođač nije smio otuđiti niti jedan list duhana jer bi bio kažnjen, a financ je pak mogao kazniti čovjeka ako bi imao tabakeru sa duhanom koji nije kupljen u državnoj trgovini, ili pak onoga koji je kriomice uzgajao duhan. Naši su ljudi znali krišom posijati malo duhana na kakvom skrovitom mjestu, pa su stalno strepili od financa koji je prijetio globom te čupanjem i uništavanjem stabljika. Najveća količina duhana dolazila je iz Hercegovine. Hercegovci su sav proizvedeni duhan morali prodavati državi koja je u svojim tvornicama proizvodila cigarete i pakirala rezani duhan. Država je seljacima toliko malo plaćala da su ovi od škrte zarade jedva preživljavali u kršu. Da prehrane obitelj bili su primorani zadržati manju količinu suhog duhana koji su uz veliki rizik prodavali na crnom tržištu širom ondašnje Jugoslavije, premda su kazne bile rigorozne. Takav slučaj nije bio kod uzgajivača duhana u Srbiji, na primjer. Njima su za duhan puno lošije kakvoće plaćali puno više. Tako je duhan postao „politička“ biljka, odnosno sredstvo za gospodarsko uništavanje hrvatskih krajeva. Monopolska uprava vršila je neposrednu prodaju duhanskih proizvoda preko zakupaca veleprodaje u 86 državnih rajona. Pravo velezakupa prodavalo se na pet godina. Svaki velezakupac imao je pravo po određenoj cijeni kupovati proizvode u lokalnom državnom skladištu i prodavati ga ovlaštenim maloprodavačima tog rajona, koji su ove proizvode pušačima također prodavali po određenoj cijeni. Na taj način država je namicala golemu zaradu od koje je praktički i živjela. Svaki maloprodavač morao je imati državnu dozvolu, a na pročelju prodavaonice postaviti propisanu ploču s državnim grbom i natpisom „Prodaja duvana“, na ćirilici i latinici. Takve ploče pronašli smo i u Đurđevcu, kao i neke dokumente od maloprodavača.