U nizu Euharstijskih kongresa koji su u prvoj polovini XX. stoljeća organizirani u Hrvatskoj ubrojio se i Đurđevec 1940. godine. Euharistijskim kongresima se nastojalo pokrenuti vjersku i moralnu obnovu u čemu se posebno bio isticao dr. Alojzije Stepinac.

Euharistijski kongres održan je 1940. godine u Đurđevcu prema želji hrvatskog metropolita dr. Alojzija Stepinca unatoč tome što je u Europi bjesnio ratni sukob i što se izbijanje istoga naslućivalo i u Hrvatskoj. Prema svjedočanstvu đurđevečkog župnika Jakova Novosela, mnogo su problema oko pripreme Euharistijskog kongresa stvarali sami Đurđevčani među kojima je istaknuo neka poznata imena: tadašnji ravnatelj građanske škole dr. Ivan Kranjčev, zatim vođa Seljačke sloge Marko Matkov te općinska vlast na čelu s načelnikom Stjepanom Ferenčićem koji nisu željeli sudjelovati u organizaciji s izgovor da je to nepotrebni luksuz za Đurđevec. S druge strane, u organizaciji su se istaknuli domaći kateheta velečasni Ivan Šabarić, Stjepan Dolenčić, „a najviše mjesno učiteljstvo koje je neumorno pripomoglo materijalno i moralno da kongres što ljepše uspije na ponos Đurđevca“.

Današnji blaženik (uskoro svetac) zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac je tom prigodom po treći puta službeno boravio u Đurđevcu. Euharistijski je kongres započeo na Petrovo, 29. lipnja i potrajao je i sljedećeg dana. Tog su dana u Đurđevcu dr. Alojzija Stepinca dočekali: dubrovački biskup dr. Josip Carević (mučki ubijen 1945. godine), generalni duhovnik Katoličke akcije msgr. Pavao Jesih (svećenik vrlo bogate biografije), prečasni kanonik msgr. Mirko Kapić, dekan prečasni Adolf Blaga (domaći sin) i drugi. Stepinac je automobilom stigao predvečer iz Zagreba u pratnji pomoćnog zagrebačkog biskupa dr. Josipa Lacha i velečasnog gospodina dr. Nikole Kolareka. Nadbiskupa je prvi pozdravio načelnik Đurđevca Stjepan Ferenčić, a u ime svećenstva pozdravio ga je dekan prečasni Adolf Blaga. Svi su u dugoj povorci krenuli u crkvu gdje je preuzvišenog gospodina nadbiskupa pozdravio domaćin prečasni gospodin župnik Jakov Novosel. Kuće su bile okićene hrvatskim trobojkama, a ulicama nizali su se lijepi slavoluci, rad školske omladine i njihove gospode nastavnika.

Navečer je u parku oko crkvene priređen prigodni program, a kasnije je služena misa polnoća i upriličeno euharistijsko klanjanje. Sljedećeg dana služene su svete Mise za različite staleže, a biskup Carević je posvetio zastavu hrvatskih katoličkih đaka građanske škole. U Đurđevec su stigle procesije vjernika iz Kloštra, Kalinovca, Virja, Peteranca, Virovitice, Molva, Jelačićeva, Novigrada, Brega, Miholjanca, Kozarevca, Sesveta, Pitomače i drugih naselja koji su prisustvovali pontifikalnoj sv. Misi koju je uz mnogobrojnu asistenciju predvodio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, a propovijedao je isusovac Stjepan Tomislav Poglajen – najneobičniji hrvatski propovjednik XX. stoljeća koji je poznatiji u inozemstvu negoli u domovini.

Spomenimo još samo da je ovim svečanim događajem u Đurđevcu otvoreno obilježavanje 1300. obljetnice službenih veza Hrvatske sa Svetom Stolicom čija proslava naposljetku nije održana zbog početka rata u Hrvatskoj sljedeće godine. Malo je poznato da je hrvatski povjesničar prof. dr. Rudolf Horvat upravo povodom održavanja Euharistijskog kongresa u Đurđevcu u novinama „Hrvatski dnevnik“ (koji je bio najrašireniji list u Podravini, a bio je to HSS-ov dnevni list koji je svakodnevno izlazio u Zagrebu od svibnja 1936. do travnja 1941. godine) u dva nastavka objavio „Povijest Gjurgjevca. Kako sam naglašava, time je želio naglasiti kako je Đurđevec – u kojem će se tih dana 1940. godine skupiti oko 50 000 Hrvata – u prošlosti bio važno hrvatsko naselje, a njegova povijest još nigdje nije objelodanjena.