Učiteljica Adela Engelhart (Đurđevec, 12. XII. 1882. – Zagreb, 8. II. 1927.) rođena je kao vanbračno dijete gostioničara Gustava Engelharta i Rozalije Picek, kuharice kod Nöthigovih. Otac je po svemu sudeći radio u jednoj od đurđevečkih gostionica, možda baš kod Nöthiga. U četvrtoj godini života umrla joj je majka, a otac 1894. godine u 31. godini života. Engelhart je ipak priznao očinstvo, pa je na njegovu molbu od 2. srpnja 1892. godine Adela proglašena zakonitom. Htjela se zarediti, ali joj nije dozvolila teta, koja ju je odgojila. Završila je Žensku učiteljsku školu u samostanu milosrdnica u Zagrebu. Kao učenica, bila je uzor pobožnosti, marljivosti i urednosti. Privatno je podučavala do 1906. godine, kad je dobila namještenje u Zagrebu. Potom je oboljela, istovremeno podučavajući sina generala Borojevića. Nakon sinova ozdravljenja Borojević joj je isposlovao učiteljsko mjesto u Trnju / Zagreb, gdje je službovala sedam godina. U školi u Draškovićevoj ulici i Samostanskoj školi radila je 10 godina. Pet je godina bila tajnicom Marijine kongregacije učiteljica, a više godina i vijećnicom. U Trnju je osnovala Djevojačko društvo Srca Isusova u kojem je vodila pjevački zbor, a osnovala je i glumačku družinu. Zbog aktivnoga vjerskog djelovanja trpjela je prijezir i mržnju trnjanskih kolega. Objavila je knjižicu Sve za Te, presveto Srce Isusovo, čije je ime bilo lozinka i cilj njezina života. Objavljivala je crtice u Glasniku Srca Isusova i u Vjeri i domu. Zdušno je pomagala siromašnima i bolesnima. Živjela je samački, vrlo pobožno i skromno pobolijevajući cijeli život.