Imena liječničkog para Franje i Elizabete Rajski zlatnim su slovima urezani u povijesti grada Đurđevca. Oni su u međuratnom razdoblju bili potpuno zaduženi za brigu o zdravlju žitelja Đurđevca i okolice. Danas su oboje slabo poznati. Dr. Elizabeta (Elza) Rajski rođ. Kraus (1892.-1969.) ima vrlo zanimljivu biografiju s obzirom na to da je bila jedna od prvih žena u Hrvatskoj koja je cijeloga života radila kao liječnica. Ništa manje zanimljiva nije niti biografija supruga joj dr. Franje Rajskog koja nam je poznata zahvaljujući objavljenim rezultatima istraživanja povjesničara medicine dr. Dubravka Habeka iz Bjelovara.

Franjo (Fran) Rajski rođen je 16. prosinca 1889. u Poljani kod Ivanić Grada u obitelji Josipa i Kate Rajski. Imao je mlađega brata kojem je pomogao u školovanju s obzirom na to da je bio dosta stariji od njega. Roditelji su im bili zemljoradnici i obrtnici pa su živjeli vrlo skromno. Franjo Rajski osnovnu naobrazbu stekao je u Ivanić Gradu, a gimnazijsko obrazovanje stekao je u Zagrebu. Isticao se kao odličan učenik pa je nerijetko davao instrukcije drugim učenicima. Studij medicine započeo je u Beču kako je to bilo uobičajeno jer u Hrvatskoj tada još nije bilo medicinskog fakulteta (onaj u Zagrebu osnovan je 1917.), a nastavio u Innsbrucku. Ondje je diplomirao 12. lipnja 1914. Bilo mu je tada nepunih 25 godina i za samo nekoliko tjedana počeo je Prvi svjetski rat. Do tada se već oženio s Elizabetom (Elzom) Kraus koju je upoznao kao studenticu medicine. Vjenčali su se u Varaždinu 20. kolovoza 1913.

Iako je tijekom studija 1912. nekoliko mjeseci proveo u vojci, nije mu lako pao odlazak na ratište i to kao mladom liječniku s tek stečenom diplomom. Na ratištu u Galiciji obolio je od kolere i jedva je preživio. Stoga je nakon oporavka bio na službi u tzv. pozadinskoj bolnici u Zagrebu. Tako je stjecao iskustvo, različite vještine i znanja te je kraj Prvog svjetskog rata 1918. dočekao kao nadliječnik. Odmah po završetku rata premješten je iz Zagreba gdje je živio sa suprugom u Koprivnicu na mjesto kotarskog liječnika. Do kraja iste godine opet je dobio premještaj i to u Korenicu, a nakon toga u Gospić. No, i ondje se zadržao vrlo kratko te je 1. ožujka 1919. počeo svoju službu u Đurđevcu gdje je ostao do 1937. U Đurđevcu je najprije radio kao kraljevski županijski liječnik, a od 1921. bio je uredovni liječnik županijskih i kotarskih oblasti. Od 1933. bio je zdravstveni savjetnik. U profesionalnom smislu blisko je surađivao sa suprugom Elizabetom Rajski koja je također kao liječnica radila u Đurđevcu. Ovdje im se rodilo troje djece i to kćeri Smiljka i Rajka Đurđica te sin Željko Rajski koji je 1929. umro kao četverogodišnje dijete i pokopan je na gradskom groblju u Đurđevcu.

Obitelj Rajski je 1937. preselila u Bjelovar gdje su supružnici Franjo i Elizabeta nastavili raditi kao liječnici i dočekali umirovljenje. Njihove kćeri stekle su gimnazijsko obrazovanje u Bjelovaru i ostavile značajan trag u sportskoj povijesti toga grada. No, bračni par Rajski u Bjelovaru je preživio i sve strahote još jednog svjetskog rata. Dr. Franjo Rajski tada je bio u vojnoj komisiji te je tako neke mladiće uspio poštedjeti odlaska na ratište. Kako je tijekom Drugog svjetskog rata napredovao i dobio čin pričuvnog nadsatnika liječnika, tako je poslije doživio progon i kažnjavanje. Pošto je bio osuđen na zatvorsku kaznu, a nedostajalo je liječnika, tako je dr. Franjo Rajski preko dana radio u ordinaciji, a noć je provodio u zatvoru. Kao mrtvozornik bio je prisiljen prisustvovati zločinu u Lugu kada su mnogi domobrani i bjelovarski intelektualci umoreni i zatrpani u masovnu grobnicu.

Nakon umirovljenja 1950. bračni par Rajski preselio je u Zagreb. Za razliku od svoje supruge koja se do kraja života bavila medicinom, Franjo Rajski u mirovini se bavio prevođenjem. Naime, poznavao je njemački, francuski i ruski jezik, a tijekom aktivnog razdoblja života mnogo je putovao i upoznao mnoge krajeve. Dr. Franjo Rajski bio je član Hrvatskog liječničkog zbora od 1917. Bio je strastveni lovac što dokazuju i nagrade koje je osvojio za trofejno rogovlje. Umro je u Zagrebu 11. svibnja 1970., a pokopan je u grobnici uz suprugu Elizabetu na groblju u Varaždinu.

Nikola Cik