Među brojne pisce podravskoga kraja spada i Đuro Rašan (rođen 22. IV. 1912.) iz Novigrada Podravskog. Pisao je poeziju i humoreske, a bavio se novinarstvom i proučavanjem novigradskoga kajkavskoga govora. Aktivno se bavio i esperantom dajući tečajeve u Virju, Novigradu Podravskome i Koprivnici. Stvarao je na standardu, na kajkavskome i na esperantu. Objavio je tri zbirke poezije: Lirika (Koprivnica, 1932.), Pesme kak kapi (Bjelovar, 1943.) i Na beskrajnim putovima (Zagreb 1944.), dok su mu dvije zbirke, jedna na kajkavskome a druga na esperantu, ostale neobjavljene. Suurednik je Hrvatskog tjednika (1936.), te urednik i izdavač Podravca (1940. – 1941.). Svoje radove objavljivao je u Danici, Hrvatskoj istini, Đurđevačkom vjesniku, Podravskoj grudi, esperantskom časopisu Koko i Podravskom zborniku, u kojem je 1982. godine objavio zanimljiv kajkavski slikovni rječnik Novigrada Podravskog. Izuzetnim humoreskama u kojima je opisivao zgode maloga podravskoga čovjeka javljao se u Đurđevačkom vjesniku, te kao humorist na lokalnim radio-stanicama, pod pseudonimom Đurina Novogradec. Umro je u Koprivnici 19. prosinca 1983. godine. Danas bi u javnosti ostao nepoznat da u nekoliko navrata o njem nije pisao prof. Zdravko Seleš.

PESME KAK KAPI

Kak znoj težaku, kak krv junaku, tak
Kapljo – kap po kap – pesme z mega pera,
Prav rečeno, z mega srca. Kapljo, kapljo, i
Navek ‘i je srce puno mal se ne preleje.

Vu moje srce navek teče kak Drava nekaj
Drago, nekaj domorodno, ze sejo polj, z goric,
šum, z jarkov, z mlak, i od sakud…

Bože moj, se je tu doma pesma!