Fran i Elizabeta Rajski, supružnici i liječnici, stigli su iz Gospića u Đurđevec 1919. godine. Rajski je za vrijeme boravka u Đurđevcu bio starješina projugoslavenski orijentiranog sokolskog društva. Tu su im se rodile kćeri Smiljka (16. X. 1928.) i Ranka (23. II. 1930. – London, 21. VIII. 2002.), te sin Željko, koji je umro 1929. i pokopan na đurđevečkom groblju. Krajem tridesetih preselili su se u Bjelovar, gdje je Fran predavao higijenu na građanskoj školi. Smiljka je osnovnu školu polazila je u Đurđevcu, gimnaziju u Bjelovaru (1939. – 1947.), a u Zagrebu je završila Medicinski fakultet (1955.), te doktorirala 1973. godine. Subspecijalizirala je iz područja prednjeg segmenta oka u Bonnu, New Yorku, Bostonu, Brnu, Ženevi, Rimu, Londonu, Budimpešti, Wurtburgu i Birmighamu. Bila je predstojnica Očne klinike Kliničke bolnice sestara milosrdnica u Zagrebu (od 1987.), predstojnica katedre za oftalmologiju (od 1989.), te izvanredna profesorica Stomatološkog fakulteta u Zagrebu (od 1993.). Suautorica je udžbenika Oftalmologija (Zagreb, 1994.), kao i autorica nekoliko stručnih članaka u časopisima: Oththalmologia Croatica (1991. – 1993.), Acta medica Croatica (1991.) i Acta medicorum (1975.).

Za vrijeme boravka u Bjelovaru sa sestrom Rajkom aktivno se bavila plivanjem u „Bjelovarskom plivačkom klubu“, te je 1941. godine sudjelovala na omladinskom europskom prvenstvu u Wroclavu u Poljskoj, a iduće godine i na europskom prvenstvu u Milanu (50 m). Bila je prva supruga akademika Ive Padovana, s kojim je imala kćer Ranku, kasnije udanu za Davora Šterna.

Sestra Rajka, udana Jovanović, gimnaziju je završila u Bjelovaru (1940. – 1948.), a u Zagrebu studij arhitekture. Radila je u Arhitektonskom birou u Zagrebu (1955. – 1956.), zatim u London (Wimbledon), kao arhitektica (1956. – 1965.) i partnerica u projektnom birou Roland Jovanović Associates London (od 1980.). Bila je povjerenica i rizničarka Hrvatske katoličke misije u Londonu, dopredsjednica British Croation Society i članica Consortium for rebuilding of Croatia.