Banješ rođen je u Varaždinu 30. lipnja 1826. godine. Nakon svršene bogoslovije zaređen je 7. kolovoza 1848. Bio je kapelan u Mariji Bistrici, Hrašćini, Štefanju i Rači, odakle je 1860. godine otišao za vojnog svećenika. U Raču se vratio kao privremeni upravitelj župe, te ubrzo preuzeo istu službu u Topolovcu, da bi 1863. godine postao župnikom u Velikom Grđevcu. Tu je službovao deset godina, a odatle se preselio u Miholjanec. Nakon smrti đurđevečkoga župnika Petra Zubanovića (1881.) došao je na službu u Đurđevec (18. prosinca). Odmah se dao na posao. Već 1884. dao je obnoviti crkvene orgulje, a 1907. godine nabavio je nove od tvrtke Hefeler iz Zagreba, na kojima se i danas svira. Sam je isposlovao od zemaljske vlade 2.000 kruna, crkva je dala 1.000, dok su najveći teret od 4.000 kruna prikupili sami župljani. Izgradio je kapele u Čepelovcu, Budrovcu i Mičetincu, dao postaviti križni put u Đurđevcu, Čepelovcu i Budrovcu, te bio zaslužan za osnivanje pobožnih bratovština (Treći red, Vojska Srca Isusova i Djevojačko društvo za naknadnu pričest). Banješ bio je vrlo aktivan i mimo svoje službe. Bio je županijski zastupnik (1889. – 1893.), predsjednik školskog odbora (1881. – 1889.), predsjednik Narodne čitaonice (1899. – 1900.) i mjesni školski

nadzornik (1889. – 1908.). Izabran je za predsjednika Društva svećenika klanjalaca na njihovu kongresu u Zagrebu 1900. Istaknuo se i u gospodarstvu kao prvi potpredsjednik podružnice Gospodarskoga društva (od 1891.). Bio je član Matice hrvatske i Hrvatskoga starinarskoga društva. Osobito je bio cijenjen i poštovan među Đurđevčanima jer je mnogo učinio za župu i župljane, ali i među svećenstvom. U prilog tome idu i gosti koji su sudjelovali 20. rujna 1908. godine u Đurđevcu na svečanoj proslavi njegove dijamantne mise i 60 godina svećeništva. Uz svećenstvo svih okolnih župa nazočni su bili biskup dr. Ivan Krapec, njegov tajnik Janko Barle, gvardijan virovitičkog samostana Mansvet Horvatek, podžupan Höcker, kao i sva mjesna inteligencija i razna vjerska društva. Obnašao je dužnost vicearhiđakona crkvenoga kotara đurđevečkoga, a bio je i začasni kanonik. Umro je 19. listopada 1908. godine, točno mjesec dana nakon dijamantne svečanosti, a pokopan 22. listopada na župnome groblju u Đurđevcu.