Tomerlin rođen je u Đurđevcu 20. listopada 1920. godine. Još od malih nogu, negdje oko 1933. godine, pokazao je talent i sklonost prema rezbarstvu izrađujući zviždaljke, lule, zvrkove, preslice s ornamentima, sitne uporabne predmete, zatim figurice svetaca zaštitnika i različite životinjske likove, a najposlije razne likove u drvetu i glini. Njegovo umjetničko umijeće u vojsci za vrijeme Drugoga svjetskog rata oslobodilo ga je odlaska na bojište, pa se uspio živ vratiti na imanje. Tada se prvi put okušao u slikanju, isprva slikama na zidu a potom na platnu i staklu. Već 1953. prvi put izlagao je na smotri slikara i kipara u Koprivnici, a nakon pozitivnih kritika sve više se posvećivao slikanju. Uskoro je upoznao (1967.) Grgu Gamulina koji mu je dao umjetničke smjernice za daljnji rad. Uslijedile su brojne izložbe i kiparske kolonije po ondašnjoj Jugoslaviji i u inozemstvu, ali i nagrade. Osobitu popularnost stekao je u Italiji, gdje mu se slike nalaze i u Vatikanskom muzeju. Usporedno se bavio i restauracijom crkvenih kipova i izradom oltarnih svetaca (kapela u Mičetincu, Budrovcu, Severovcima, Trepčama, Pavlancima i„Pri zvirišču“; crkva u Bjelovaru i Turnašici). Aktivno je sudjelovao u radu „Likovnog udruženja Đurđevac“. U kiparskim radovima nastojao se približiti realističkom prikazu odmičući se od naivnog izraza, a u slikarskim se orijentirao na prizore s mnogo folklornih i dokumentarnih detalja. Izdan mu je monografski katalog 1994., a u prosincu 1998. u vlastitoj je nakladi izdao Album Tomerlin. Ilustrirao je vjeronaučnu slikovnicu Slavimo Boga, patera Stanka Banića (1987.) i pjesničku zbirku brata Đuke Tomerlina Picoka, Gruntaško živlejne i (s)trplejne (1991.). Župnoj crkvi u Đurđevcu darovao je skulpture jaslica (1998.), koje je izrađivao pune dvije godine, a koje su 1996. bile izložene u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Slične skulpture izradio je i za crkvu u Sesvetama Podravskim. Stvarao je tiho u obiteljskom domu, u predahu od naporna posla na gruntu. Umro je u Đurđevcu 13. rujna 2002. godine.