Petar Preradović, general i pjesnik (1818. -1872.)

7052_534478413350592_2998431343695032700_n

Razglednica iz zbirke Marijana Slunjskog

Preradović rođen je u Grabrovnici 19. ožujka 1818. godine od oca Ivana, krajiškog dočasnika, i majke Pelagije rođ. Ivičić. Prvi razred trivijalne škole pohađao je u Grubišnom Polju, gdje je otac bio na službi. Dio svoga djetinjstva proveo je u Đurđevcu, gdje je pohađao drugi i treći razred. Kao dječak poslan je u vojnički zavod u Bjelovaru, a potom na vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Pisanjem poezije počeo se baviti već na akademiji, ali na njemačkom, jer je hrvatski skoro zaboravio. Na svoj dom i jezik podsjetili su ga Đurđevčani, general Benko i časnici Engelbert Knežić, Jerko Pavelić i drugi, koje je našao 1838. godine u 33. ugarskoj pukovniji, čije je sjedište tada bilo u Milanu, a kojoj je pripao nakon svršetka vojne akademije. U Milanu je pak 1840. upoznao Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji ga je potaknuo pisati na materinjem jeziku. Ubrzo je stupio u kontakt i s ilircima, Mažuranićem i Vrazom, a svojom radom toliko je napredovao da je ubrzo zasjenio sve pjesnike ilirizma, pa čak i Mažuranića i Vraza.1609966_534480563350377_2414290437190758325_n
Tako se vratio svojoj domovini i na kraju postao jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, a svoje najbolje stihove posvetio je hrvatskome jeziku i domoljublju (npr., pjesme Jezik roda moga, Rodu o jeziku, Pozdrav domovini…). Vjerujem da je danas svima poznat jedan stih iz vrlo popularne melodije (Zdravo da si, domovino mila / Moja majko, zdravo, zdravo bila!), a da malo tko zna da su to Preradovićevi stihovi. Preradović je dobro poznavao i govorio nekoliko jezika (njemački, talijanski, francuski…), pa se bavio i prevođenjem, no njegovo cjelokupno književno stvaralaštvo ovisilo je o zahtjevnoj vojničkoj službi koja mu i nije dala previše vremena za stvaranje. Preradović umro je 18. kolovoza 1872. godine u austrijskome mjestu Fahrafeldu a pokopan je u Beču. Posmrtni ostatci preneseni su u Zagreb na arkade Mirogoja 11. srpnja 1879. godine.

Njemu u čast u kući u kojoj je stanovao u Grabrovnici otvoren je muzejski postav a ispred kuće postavljena bista. Iste takva bista nalazi se i ispred osnovnih škola u Pitomači, Zagrebu i Zadru, koje nose njegovo ime. Njegovo ime nosi i gimnazija u Virovitici, knjižnice u Bjelovaru i Donjem Lapcu, te đurđevečko kulturno-umjetničko društvo. Treba još napomenuti da je Preradovićeva unuka, austrijsko-hrvatska književnica Paula von Preradović (udana Molden), autorica himne Republike Austrije.

MIRUJ, MIRUJ, SRCE MOJE!

Tko je, srce, u te dirno
Da si tako sad nemirno?
Kao ptica u zatvoru 
Za svijetom te želje moru:
Nij’ u svijetu nebo tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!

Ne udaraj toli jako, 
Razbit možeš prsi lako: 
Preslabe su, izmučene, 
A da puknu, bez koprene 
Bile ti sve rane tvoje; 
Miruj, miruj, srce moje!

Ah, stisni se u tvom kutu 
I pregori želju ljutu; 
Tople su ti ove grudi, 
Sebični su vani ljudi: 
Svaki grije srce svoje; 
Miruj, miruj, srce moje!

Oj mani se svijeta, mani, 
U bolesti što ćeš vani? 
Svijet boluje vijek dovijeka, 
Ni sam za se nema lijeka, 
Kamol’ za bol rane tvoje; 
Miruj, miruj, srce moje!

U svijetu bi bokče bilo, 
Plačuć prage oblazilo, 
Svak bi mislio da ti treba 
Za utjehu mrva hljeba. 
Tko bi pozno suze tvoje? 
Miruj, miruj, srce moje!

Znam ja, ti bi mah na vrata 
Poletjelo tvoga zlata! 
Nije Milka tvoja više, 
Već za drugog ona diše, 
Drugi ljubi zlato tvoje. 
Miruj, miruj, srce moje!

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!