Kukuvača (Cuculus canorus L.) naša je domaća ptica znana po svome vrlo prepoznatljivom glasanju, ku-ku, ku-ku… Na taj način glasaju se samo mužjaci. Lijepo ju je čuti s proljeća u vinogradu kada svojim dolaskom najavljuje goričarima početak obavljanja poslova u trsju. Jedna stara uzrečica kaže: Ako kukuvača po Petrovu dogo kuka bode zla godina!, dakle, poslije Petrova vrijeme je za odlazak na jug, a ako bi se duže zadržala njezino glasanje nagoviještalo je nesreću. Najposlije, kukuvača je zauzela svoje mjesto u jednoj od najljepših podravskih narodnih pjesama – Lepe so ti Virovske širine – u stihu koji glasi: Kukuvača na brestu kukuje.

Kukuvača je ptica selica koja se po mnogo čemu razlikuje se od ostalih ptica. Ona zapravo radi sve ono što ne rade ostale ptice. Živi u šumi i hrani se gusjenicama koje druge ptice ne jedu. Dok sve ptice selice lete na jug u jatima, kukavica se seli pojedinačno. Ne zna praviti  gnijezdo i sjediti na jajima. Dok sve ostale ptice imaju jak materinski nagon, kukavica ga  nema, već svoja jaja podmeće u tuđa gnijezda, pa joj tako tuđe ptice hrane i odgajaju mladunčad. U razdoblju od svibnja do srpnja ona snese dvadesetak jaja, pa zapravo i nema vremena izleći mlade.

Osim toga, ima prirođenu sposobnost nesti jaja različitih boja i veličina, pa takva jaja uljeze ostale ptice teško prepoznaju u svome gnijezdu. Prije nego snese jaje obavezno jedno jaje ptice domaćina pojede ili izbaci iz gnijezda, i to u samo desetak sekundi. Zanimljivo je da nese jaja uvijek u gnijezdo one ptice kakva ju je othranila. Budući da je kukavica veća ptica, i mladunče je veliko i brzo naraste, pa potrebuje puno hrane. Zbog toga slabije ptiće izbaci iz gnijezda i na kraju ostane sama. Tako se roditelji domaćini moraju itekako potruditi kako bi nahranili puno veću mladu kukavicu. U konačnici, ostaje vječno pitanje: Kako mladi ptići nauče sve ono što je značajno za kukavice, a odgojile su ih ptice drugih vrsta.