Nadarenija muška djeca rođena za vrijeme Vojne krajine uglavnom su se školovala za vojne časnike i svećenike. Jedan od njih je i Đurđevčan Martin Tomerlin, sin Martina i Ane rođ. Knežić, rođen 14. kolovoza 1836. godine. Vojsci je pristupio 1853. godine kao desetnik Druge banske pukovnije sa sjedištem u Petrinji. Poslije se školovao na raznim vojnim školama, te završio časnički tečaj jahanja (1874/5.) i streljačku školu u Brucku na Litavi (Austrija). Nakon promaknuća u čin satnika bio je zapovjednik kajiško-serežanskog odjela u Petrinji. Najprije je služio kao natporučnik u 31. krajiškoj pukovniji u Rumunjskoj, a nakon razvojačenja kao kapetan premješten je u serežanski korpus (1879.). Potom je 1881. godine stupio u hrvatsko-slavonsko oružništvo u Zagrebu. Od 1889. nosi čin potpukovnika. U međuvremenu je završio obuku za stožernog časnika. Glavnim zapovjednikom hrvatskog oružništva imenovan je 1893., te mu je dodijeljen čin pukovnika. Umirovljen je 1. studenoga 1896. godine.

Tada je proglašen počasnim general-bojnikom te mu je dodijeljen orden Željezne krune III. reda. Osim hrvatskog i njemačkog, govorio je talijanski i rumunjski, dovoljno za potrebe vojne službe. Za vrijeme boravka u Petrinji držao je gimnastiku na učiteljskoj školi. Tu je 1875. godine oženio  udovu Mariju Gabrić rođenu Celloto, ali nije imao djece. Umro je 6. siječnja 1907. godine u Zagrebu. U Petrinji je živio i brat Anđelko / Engelbert Tomerlin (rođ. 1840.), poznat kao gradski tajnik (1889. – 1894.). i njihov otac Martin Tomerlin, satnik (rođ. 1807.), gdje je i umro 2. prosinca 1886. godine.

Fotografija: Golec, Ivica. Petrinjski biografski leksikon, Petrinja, 1999.