Revolucionarne 1848. godine našle su se čete hrvatskoga bana Josipa Jelačića pod Bečom, gdje su se 30. listopada kod Švehata sukobile s brojčano nadmoćnijim mađarskim postrojbama. Jelačić potpuno je porazio Mađare, a u boju naročito se iskazao vojnik Petar Vodogazec, pripadnik Đurđevečke pukovnije. Njegova je satnija dobila zadatak osvojiti jednu zgradu na nekom uzvišenju, gdje su se ugnijezdili Mađari. Došlo je do borbe prsa o prsa, prilikom koje je ranjen klonuo natporučnik Ostojić, zapovjednik satnije. Vodogazec mu je priskočio u pomoć da ga obrani od nasrtaja mađarskih vojnika koji su ih opkolili. Tako se snažno borio i odolijevao nasrtajima da je polomio pušku, oteo drugu od neprijatelja i nastavio mlatiti sve oko sebe. Uto su mu u pomoć priskočili drugovi koji su u međuvremenu osvojili zgradu. Svojom hrabrošću i požrtvovnošću uspio je spasiti natporučnika od sigurne smrti, a iza njega na poprištu ostalo je ležati dvanaest mrtvih i ranjenih mađarskih vojnika.