Komora i komorica imenom su dva veoma slična pojma, a zapravo vrlo različita, izrazito u đurđevečkom govoru. Pod komorom Đurđevčani podrazumijevaju jednu prostoriju unutar kuće koja je služila za smještaj raznih stvari u domaćinstvu (žito, brašno, alat…), dok je komorica malena kućica na groblju. U nekim drugim kajkavskim govorima naziva se totinkomora (od njem. Totenkammer). Riječ je manjoj građevini, obično s jednom prostorijom, svojevrsnom pretečom današnje mrtvačnice. U njoj je zapravo bio smješten grobarski alat; lopate, motike, užad, daske, nosila, križevi za sprovod i ostale stvari potrebne za ukop mrtvaca. Osim toga, u njoj je nakon smrti, a prije ukopa, bio smješten pokojnik. To se odnosilo samo na beskućnike, kakve prosjake, lutalice, raspikuće, ili pak ljude na proputovanju koje je smrt zatekla u određenom mjestu. Za razliku od njih, svi drugi pokojnici ležali su do ukopa u svome domu, dok su ovi bili smješteni f komorice. Većina ih je porušena, dok je ona na đurđevečkom groblju ostala sačuvana. Smještena je uz zapadnu grobljansku ogradu, a ona prijašnja uz istočnu, kako je vidljivo na priloženoj katastarskoj karti iz 1868. godine. Prvotna komorica srušena je 1949. godine, a njezina je opeka iduće godine iskorištena za gradnju nove mrtvačnice, koja je prenamijenjena u službene prostorije Društva za uljepšavanje mjesta i alatnicu.