Do pred kraj 19. stoljeća Podravci su orali drvenim plugovima koji su plitko ulazili u tlo tako da zemlju nisu mogli dovoljno preokrenuti, pa je takvo tlo izgledalo kao išarano. Tada su se pomalo počeli upotrebljavati i željezni plugovi. To su si isprva mogli priuštiti samo bolji gospodari. Prve željezne plugove nabavljala je podružnica Gospodarskoga društva u Đurđevcu koja ih je uz određenu naknadu iznajmljivala seljacima. Za primjer neka posluži podatak da je 1895. godine na području Bjelovarsko-križevačke županije bio u uporabi 27.671 drveni plug, a samo 2.721 željeznih. Seljaci upotrebljavali su plugove orače, ogrijnače (ogrtače) i pilkače (plugove za kultiviranje). Plug orač sastojao se od sljedećih dijelova: gredel (nosivi drveni dio pluga), čikojle (rudo za upravljanje), deska (daska), železo (nož plužne daske), nož (nož ispred daske koji je rezao zemlju) i kluč (kovački željezni ključ za pritezanje vijaka na plugu).

Ključem se skidao plug prilikom zamjene, ovisno o vrsti radnje, a vijkom je bio pritegnut s gornje strane gredla. Prilikom oranja prednji dio gredla zakopčan je na ornice (plužna kolica) klinom. Na rudo ornic kopčao se vager na čije su se krajeve pak kopčale dvije hige (ždrepčanik) o koje su se omčom vezale konjske štrange za vuču. Hotka je također sastavni dio opreme za oranje, premda nije dio pluga. To je drveni štap, na kraju rašljast, kojim je orač kod oranja čistio plug od nakupljenog korova. Sam gredel imao je i kotač umetnut u njegov prednji dio. Kotač se koristio samo kod plugova ogrijnača i pilkača, kojima ornice nisu bile potrebne. Nosač kotača se prema potrebi podešavao po visini. Prilikom ogrtanja i kultiviranja vager se kopčao o kuku na samome vrhu gredla. Ove dvije radnje obavljao je samo jedan konj. Potrošni dijelovi, deska, železo i nož, mogli su se kupiti u trgovinama, dok su ostale dijelove izrađivali kolari i kovači. Osim toga, zatupljeno se železo nosilo kovaču na klepajne (oštrenje), što je u našem kraju učestalo, jer pjeskovito tlo brže zatupilo oštricu.