Šumske uredbe iz 1787. godine  


Sječa šume u prošlosti bila je inspiracija slikaru Miji Kovačiću (slika “Drvosječe iz 1973. godine).

Tijekom velike reforme Vojne krajine 1787. godine vlasti su nastojale regulirati svaki aspekt života krajišnika zbog čega su sastavljeni i objavljeni posebni propisi. Jedan od takvih je i Šumski red (njem. Waldordnung) čiji je autor Wilhelm Ludwig grof Wartensleben, a nastao je u Beču 24. travnja 1787. godine. Jedan primjerak Šumskih uredbi za carske i kraljevske krajiške šume Slavonske, Varaždinske i Banske krajine sačuvan je u rukopisu koji predstavlja prijepis i prijevod njemačkog izvornika na hrvatski jezik i sastoji se od 49 članaka.

Iz uvodnog dijela doznajemo da je namjera donošenja ovakvog dokumenta bila uređivanje odnosa prema šumskom bogatstvu koje je u to vrijeme na području Vojne krajine bilo vladarevo vlasništvo. Nastojalo se regulirati potrošnju šumskih resursa i učiniti što više za njihovo obnavljanje. U prvim odlomcima regulirana je potrošnja drveta namijenjenog za gradnju javnih i privatnih zgrada, te za prodaju. Zanimljivo je da se tada nastojala prekinuti neekonomična upotreba hrastovine i potaknuti gradnja uz pomoć cigla i lakšeg drveta. Naime, tada je za stambene i gospodarske objekte (pogotovo one javne namjene koje su bile većih gabarita) trebalo jako puno drvene građe, pogotovo za izradu krovišta.  Zato su takve zgrade bile teške i relativno su brzo popadale pogotovo u krajevima gdje su prevladavale močvare.

Posebnim je uredbama reguliran način sječe drveta i uzgoj mlade šume. Pošumljavanje je bilo usko vezano uz reguliranje načina držanja stoke u šumama koja se smatrala krivom za uništavanje mladica i sjemenja. Zato je bilo strogo zabranjeno i kažnjivo puštati koze, svinje, goveda i drugu stoku na pašu u šumu kada je tlo bilo mekano, kao niti u mladu šumu, tzv. branjevinu. Izvoz drveta iz šume također je bio ograničen samo na određena godišnja doba i dane u tjednu. O pridržavanju propisa trebao je brinuti čitav niz šumarskih službenika, od šumara, preko šumarskih kaplara do šumarskih nadzornika i časnika.

Neke odredbe iz Šumskog reda iz 1787. godine:

„Šumarski kaplari moraju paziti da se stablo nisko posiječe, te pri rušenju ne ošteti mladice i susjedna debla.“

„Posječena stabla nije ni na koji način dopušteno vući iz šume jer se tako oštećuju mladice. Drvo se mora izvesti na kolima i to do blagdana svetog Josipa, a tko ne izveze drvo to tog termina, bit će mu oduzeta. Izvoz drva je dozvoljen samo ponedjeljkom, utorkom i srijedom, a druge dane šuma mora biti zatvorena.“

„(…), najstrože se zabranjuje puštanje stoke i svinja u šumu jer one potkopavaju mladice i rade štetu. Stoga se zapovijeda šumarima da svaku vrstu stoke koju nađu u šumi trebaju zatvoriti i vlasnici ju trebaju otkupiti jer stoka čini nepopravljivu štetu šumi i ona se više ne može pomladiti.“

„Potkapanje, spaljivanje, odsijecanje kvrga i guljenje kore najstrože je zabranjeno i sudski kažnjivo.“

„Najstrože se zabranjuje opsijecanje drveća za ishranu stoke zimi. Zbog toga pastirima nije dopušteno nositi sjekire u šumu jer će im one biti zaplijenjene.“

„Oštećenja stabla i kore drveća: Ako bi se koji graničar usudio oguliti stablo, nagnuti ga ili srušiti te ga iscijepati na dužice ili daske, ima platiti cijelu, a seljak (paor) dvostruku šumsku pristojbu.“

„Zaštita šume od vatre: Od Đurđeva do Miholja ne smije se u šumi ložiti vatra pod prijetnjom najstrože kazne. Ako se dogodi šumski požar, sva obližnja sela moraju se uzbuniti zvonjavom i žitelji trebaju ugasiti zapaljenu šumu. Tko zapali ijedno stablo biti će kažnjen po ratnim vojnim pravilima.“

„Pošto se često događa da se oni koji su uhvaćeni u činjenju štete u šumi suprotstavljaju, dozvoljava se svakom šumaru nošenje puške i sablje.“

 

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!