Pisac Mato Kudumija zabilježio je da su posljednjeg dana 1943. godine partizani ušli u Đurđevec i na taj ga način oslobodili od njemačkih postrojbi koje su 31. prosinca 1943. godine odlučile napustiti mjesto. No, nisu očekivali da će partizani tako brzo uspostaviti svoju vlast u Đurđevcu. Naime, početkom siječnja 1944. godine u Đurđevcu se našla 17. slavonska udarna brigada koja je vršila mobilizaciju. Partizanska komanda se tada smjestila u kući odvjetnika Vladimira Sabolića koji je bio istaknuta osoba u NDH. Zbog toga je on bio osobno pogođen pa je – piše Kudumija – naredio bombardiranje Đurđevca 10. siječnja 1944. godine.

Tko god da je naredio bombardiranje činjenica je da je Đurđevec tada znatno oštećen. Đurđevečki župnik Jakov Novosel zabilježio je tada da je 10. siječnja 1944. godine Đurđevec bombardiralo 9 aviona. Tada je porušeno nekoliko kuća (Kudumija bilježi da ih je bilo 13), a ubijeno je desetero ljudi. Tako su primjerice stradali članovi obitelji Konjarek iz Đurđevca. Stradala je i župna crkva na kojoj su zbog bombardiranja popucali oslikani prozori.  Na proljeće je ustaška vojska opet potjerala partizane i zauzela Đurđevec.