Definicija pojmova konak i majur leži u objašnjenju samih riječi zbog čega treba najprije zaviriti u rječnike starijih hrvatskih leksikografa. Pojmovi marof, odnosno majur, često se upotrebljavaju za posjede kakve se naziva konakima, no to ipak nisu istoznačnice.

U Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića stoji vrlo šturo objašnjenje uz pojam kònak, a značenje je dvostruko: 1) noćenje; 2) kuća, dom s naznakom da je riječ o regionalnom etnološkom pojmu. Pojam marof nije uvršten, ali zato nalazimo pojam màjūr uz koji stoji da je njemačkog porijekla, a objašnjenje glasi: imanje s poljima i gospodarskim zgradama; salaš. Bratoljub Klaić u Rječniku stranih riječi nudi nekoliko objašnjenja pojma kònak za koji kaže da je turcizam. Pojam màrof objašnjava pak kao majur, stan, salaš i navodi da je riječ o posuđenici iz njemačkog jezika koja je k nama stigla preko mađarskog jezika. Majurdžija i majurac, te majurdžijinica, majurdžinica i majurica su prema tome oni ljudi koji obitavaju na majuru ili su njihovi vlasnici. Neki su zabilježili da riječ potječe od turskog konak, odnosno konmak što znači odsjesti ili biti gost. Glagoli izvedeni iz ovog pojma (kao što su: konačiti i konakovati) imaju značenje: noćiti, odnosno noćenje, noćivanje ili proboraviti noć u nekom objektu, zapravo konaku.

Među starijim hrvatskim leksikografima iz XVIII. stoljeća osvrćemo se na Ivana Belostenca i Andriju Jambrešića. Kod Belostenca nalazimo objašnjenje koje bi najbolje odgovarao opisu konaka kakvi su poznati u Podravini jer se očito odnosi na gospodarstvo koje je izvan matičnog naselja. Andrija Jambrešić bilježi riječ živarnica uz natuknicu koja upućuje da je konak mjesto gdje se nalaze objekti namijenjeni prvenstveno boravku stoke (marve, živine).

Pojmom konaka bavili su se i istraživači đurđevečkog i drugih kajkavskih govora u ovome dijelu Podravine. Vladimir Miholek, suautor Opisa i rječnika đurđevečkoga govora daje ovakvu definiciju konaka: Izdvojeni zemljišni posjed s gospodarskim zgradama i stokom; Đurđevčani su takve posjede imali sjeverno od Đurđevca prema Dravi. Uz to donosi još nekoliko natuknica izvedenih iz toga pojma: 1) konačar i konačarka su oni ljudi koji obitavaju na konaku; 2) konačariti znači provoditi određeno vrijeme na konaku; 3) konačarski i konački su pridjevi koji označavaju da se nešto odnosi na konak. Uz to, majurec i majurica su također oni koji žive na izdvojenom posjedu, odnosno na konaku (ali i na marofu, odnosno majuru). S druge strane pojam marof Miholek objašnjava kao imanje s poljem i gospodarskim zgradama izdvojeno od naselja.

Vrsni poznavatelj podravskog etnološkog bogatstva Miroslav Dolenec Dravski je vrlo detaljno opisao pojam konak. On polazi od tvrdnje da se riječ turskog porijekla konak u smislu stočarskog stana upotrebljava jednako kao ista riječ koja označava prenoćište. Miroslav Dolenec Dravski definira konake kao: udaljeniji posjed na kojemu se za većih sezonskih poslova (oranje, sadidba, kopanja kukuruza, kosidba i ‘zgrinjanje sena’, žetva, bratva) moglo noćiti ili konakovati. Dakle, pojam konak ovdje nosi svoje prvotno značenje kao prenoćište.

(Prema knjizi Nikole Cika Ekohistorija Đurđevca i Virja u drugoj polovini 18. stoljeća iz 2016. godine.)