Cithara octochorda poznati je hrvatski tiskani zbornik crkvenih pjesama na latinskome i hrvatskome. Njegova vrijednost i posebnost očituje se u tome što je tiskan u vrlo malom broju primjeraka. Cithara octochorda doživjela je tri izdanja. Prvo izdanje tiskano je 1701., drugo 1723., a treće prošireno 1757. godine. Prva dva izdanja veoma su rijetka, dok je treće tiskano u samo 36 primjeraka. Rijedak primjerak ovog znamenitog kantuala zagrebačke prvostolne crkve završio je i u Đurđevcu. Kanonik Juraj Rees prodao je 32 primjerka drugoga izdanja, kanonik Juraj  Dumbović jednog je poklonio župnoj crkvi u Dubici, a po jedan primjerak nabavljen je za župne crkve u Pokupskom, Vojnom Križu i Đurđevcu. Đurđevački župnik Nikola Demšić nije ga platio gotovim novcem, već je obećao da će za knjigu donijeti pet funta voska, što je doista i učinio 20. kolovoza 1728. godine. Vosak je u to vrijeme, zbog svoje trajnosti, često služio kao sredstvo razmjene, a Crkva ga je trebala u velikim količinama, i to za izradu voštanica. Prema pisanju Janka Barlea, godine 1916. krenulo se u potragu za preživjelim primjercima koji bi poslužili za sastavljanje nove crkvene pjesmarice, ali i za istraživanje starih pjesama. Akcija je po svemu uspjela. Gdje je završio đurđevečki primjerak pjesmarice, nije poznato. Moguće da im je ustupljen, ili je pak nestao zajedno s drugim pjesmaricama i notnim materijalom kao ostavštinom đurđevečkih crkvenih orguljaša.