Crkveni orguljaši u mnogim su krajiškim naseljima utjecali na razvoj glazbenog života pa je tako bilo i u Virju. Najstariji poznati virovski orguljaš bio je Andrija Lukić koji je u Virju rođen oko 1696. godine, a umro 27. travnja 1759. godine.

Andrija Lukić prvi se puta kao orguljaš u Virju spominje u pisanim povijesnim izvorima 1733. godine kada se spominju i orgulje u župnoj crkvi svetog biskupa Martina. Te su orgulje izgorjele zajedno s crkvom u strašnom požaru 1735. godine. Povjesničar Paškal Cvekan pogrešno je njegovo prezime pročitao i objavio kao Zukić, a ne kao Lukić. Osim što je svirao orgulje u župnoj crkvi Andrija Lukić zasigurno je pjevao tužaljke na sprovodima uglednih mještana. Osim toga bio je učitelj virovske mladeži pa ga se naziva školnikom (lat. ludimagister), a taj nadimak – Školniki – i danas nose Lukićevi potomci. U XVIII. i XIX. stoljeću bilo je uobičajeno da su u jednoj osobi bile objedinjene uloge orguljaša i učitelja, a ponekad i zvonara.

S obzirom da nije bio oženjen domaćom djevojkom iz Virja možemo pretpostaviti da je vještinu orguljanja stekao izvan Virja gdje je mogao upoznati svoju suprugu Katarinu. U njihovom je braku rođeno šestoro djece. Nekima od njih krsni je kum bio virovski župnik Stjepan Magdić. O ugledu školnika Andrije Lukića svjedoči podatak da je u travnju 1759. godine pokopan u kripti župne crkve svetog biskupa Martina u Virju gdje su ukapani samo svećenici i mjesni uglednici.