Jedan od najstarijih toponima u okolici Đurđevca svakako je Carova glavica. Riječ je o brežuljku u polju zvanom Jablanovec, s desne strane ceste prije Šemovaca. Nalazimo ga na vojnom zemljovidu iz 1782. godine (Zerova glavicza). Svoje ime dobio je prema narodnoj predaji o kojoj je nekoliko puta pisano. Tako u virovskom Podravcu (1895.) piše: Pod Carevom glavicom je bio nekada boj s Turčinom i tu je tobože „turski car“ izgubio glavu. Veli se da je svaki turski vojnik zagrabio šakom nešto zemlje i bacio na mrtvo tielo „carevo“ i tako je nastao ovaj brieg, koji je i danas. Drugi opet pripoviedaju to isto, samo  vele, da je to bilo za rata s Pasoglavcima. Nešto kasnije, Hrvatske novine (1910.) donose da je to brežuljak u Jablanskom polju i da narod priča da su na njem zakopana trupla divljih Pasoglavaca (Tatari, Mongoli) i njihova cara koje su smaknuli Hrvati. Carova glavica postala je i nadahnuće svećeniku Josipu Hajdukoviću, rodom iz Đurđevca. On je u svojoj zbirci poezije (1909.) napisao istoimenu baladu te usput dao kratko pojašnjenje: Na Jablanovu polju (narod ga moj zove i Jablanovac) stoje dva okrugla brežuljka od kojih se jedan zove: Careva glavica. Narod priča, da su tuj sahranjena trupla pobijenih na ovom polju pasoglava i njihova kralja. Ovo narodno vjerovanje zabilježeno kod Klaića, stopio sam u pjesmi s historijom, tako da se kralj sa bojna polja ranjen vraća s ostacima vojske – al tu bude pobit i pokopan.