Turnuški potok je potok koji se od Mičetinca slijeva prema Đurđevcu. U nekim zapisima nazivaju ga i Turničkim potokom. Domaći ga ljudi zovu Mičetinskim potokom, a na vojnom zemljovidu iz sredine 18. stoljeća upisan je kao Mičetinski jarak, po istoimenoj udolini. U opisu zemljovida piše da stječe se iz raznih dolina iznad sela, te da teče samo za vlažna vremena, no odmah i prestane. Nadalje stoji da kroz istoimenu udolinu teče po livadama bez jarka, a prije samoga sela stvara 3-4 koraka širok i 3-4 stope dubok jarak. Kao takav prolazi selom i poljem prema Đurđevcu, gdje mu je zapravo kraj. Dalje se kopao kanal kao produžetak potoka, koji odlazi prema polju zvano Taborišče, gdje se ulijeva u kanal Čivičevec. Turnuški potok dobio je ime po tornju, zvoniku srednjovjekovne crkve sv. Jurja, koji je jedini ostao nakon napuštanja crkve i raznošenja građevnog materijala 1804. godine. Naime, potok se pružao uz samu uzvisinu s tornjem, pa je prema njemu i dobio ime, vjerojatno nakon 1804. godine. Zna se da je potok redovito uređivan i čišćen od kraja 1880-ih godina. Seljak Tomo Jalžabetić o potoku je zapisao 1898. godine: Turnuški potok se zove jel ide nuz turen stare cirkve, a od svega dede sem čul da je puno pot bil v ote cirkve dok ga je f polju zastigla kiša. Dok je bil na paše oko 1820. bila je prazna i pusta. Tekel je do Đurđevca a dalje se je kopal.