Ladarice u Đurđevcu

Ladarice, Ivanovčani (Bjelovar), 1928. godine

Ophodi ladarica vezani su uz Ivanje, odnosno blagadan svetog Ivana Krstitelja (24. lipnja). Riječ je o starom narodnom običaju koji je u ovom dijelu Podravine posve nestao. Običaj je bio prisutan u panonskom dijelu Hrvatske, osim u Međimurju. Skupina djevojčica ujutro na Ivanje obilazile su kuće u selu i pjevale. Zvali su ih ladarice. Bile su obučene u bijele oprave, a na glavama su nosile vijenac pleten od poljskoga cvijeća i japatički. Tako su nazivale vijence od obojanih listića napravljenih od tentuja (til). Takvi vijenci dobili su ime po časnim sestrama milosrdnicama (japatice) koje su vodile djevojačku školu u Đurđevcu krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U rukama su nosile košarice također opletene cvijećem, u koje su metale darove kojima su ih darivali kod svake kuće (brašno, jaja, slanina; rjeđe novac). Prikupljene darove podijelile su međusobno na jednake dijelove. Darovi su se potrošili u kućama ili pak prodali za nabavu kupovne odjeće. Pred kućom su pjevale prigodne pjesme kojima su domaćinima zaželjele svako dobro u kući, kod životinja i u polju. Pjesme bile su karakteristične po pripjevu lado, lado, po kojem su dobile ime. Osim domaćih, u ophodima su sudjelovale i djevojke iz susjednih sela, pa čak i z Bregov (Koprivnica). Evo stihova jedne takve pjesme iz Đurđevca (ladarice nisu pjevale cijelu pjesmu, jer bi se ophod odužio, već skraćenu inačicu):

 

Jezuš Kristuš i Marija! (oj lepo lado, lado, lado)

Stante gore mlada gospa,

mlada gospa i z gosponom!

Obudajte verne sluge,

verne sluge i sluškinje!

Naj pometo bele dvore,

bele dvore i komore.

Naj doneso ladne vode,

ladne vode iza gore.

Naj nalože vatro, jogna,

da skuvajo crno kavo!

naj počešo vrane konje,

vrane konje gosponove.

Naj počešo zlatne lasi,

zlatne lasi gospinine!

Mi smo sinoč kresuvali,

kresuvali, valuvali.

Mi smo išli v ravno polje,

v ravno polje gosponovo.

Jezuševo, purgarovo.

Mi smo vidli rane žnače,

rane žnače gosponove.

Sto ženjačov ženjalo je,

sto vezačev vezalo je,

sto vozičev vozilo je,

sto ajkačev ajkalo je,

sto mlatičev mlatilo je.

Puno žita naželi so,

pune škrinje i ambare.

Što im nosi rani obed?

Mlada sneja Katarena!

Bog pomagaj tomu stanju,

tomu stanju gospodaru!

Vu ižice družinice,

po najbolje stare majke,

stare majke gazdarice!

Vi ostajte z milem Bogom,

z milem Bogom i Marijom!

Dejte, dejte kaj imate,

kaj nemate to ne dajte!

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!