Jedini svećenik koji je rođen u selu Mičetincu koje je filijala Župe svetog Jurja u Đurđevcu te jedan je od dvojice đurđevečkih svećenika koji pripadaju Družbi Isusovoj bio je pater Ignacije (Ignac) Čižmešija. Rođen je 15. srpnja 1939. u Mičetincu kao četvrto od petero djece Antuna Čižmešije i Ivke Čižmešija rođ. Magdić. Svećenički poziv osjetio je na mladoj misi patra Ivana Fučka (1926.-2020.), također isusovaca, koju je slavio u Đurđevcu 1955. Čižmešija je upisao gimnaziju međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu koje je vodila Družba Isusova gdje je odlučio pristupiti isusovcima. Novicijat u Družbi Isusovoj započeo je 31. srpnja 1957. Nakon što je prošao redoviti put formacije zaređen je za svećenika u Zagrebu 28. lipnja 1970. po rukama tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Mladu misu slavio je pred kapelom svetih Anđela Čuvara u rodnom Mičetincu. Nakon toga je djelovao najprije u Podvinju kod Slavonskog Broda, a 1972. postao je župnikom u Matuljima. Nakon treće redovničke probacije, položio je 1978. svečane zavjete. Tada je postao kapelanom na Zametu u Rijeci gdje je ostao 5 godina nakon čega je 6 godina bio župnik u Savskom Nartu. Od 1986. bio je kapelan u Borovici odakle je premješten u Sarajevo, a osim toga, službovao je i u Boki Kotorskoj. U rodnom Mičetincu pater Ignac Čižmešija proslavio je svoj zlatni jubilej – 50 godina svećeništva pred kapelom Anđela čuvara 4. listopada 2020., a u rodnoj župi proslavio je i 60. obljetnicu redovništva 24. i 25. lipnja 2017.

Pater Ignacije Čižmešija najdulje je služio – čak 23 godine – u Rezidenciji Presvetog Srca Isusova u Osijeku, od 1990.  do jeseni 2013. kada je prešao u isusovačku rezidenciju u Opatiji gdje je bio zadužen za duhovno vodstvo Marijine legije. U Osijeku je s malobrojnim župljanima koji su ostali za vrijeme Domovinskog rata preživio ratna stradanja, obilazio je bolesne i ranjene, surađivao s Caritasom. U Opatiju gdje je u „velikoj crkvi“ djelovao kao pastoralni pomoćnik sve do 2023. kada je zbog pogoršanja zdravlja premješten na Fratrovac u Zagrebu. Pater Ignacije Čižmešija, član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, preminuo je u ranim popodnevnim satima 9. siječnja 2024. u isusovačkoj Rezidenciji sv. Stanislava na Fratrovcu u Zagrebu gdje je boravio nepunih godinu dana i gdje mu je pružana stalna skrb otkad mu je oslabilo zdravlje. Dragi Bog dao mu je milost da svoje posljednje trenutke ovozemaljskog života provede među subraćom isusovcima kako je i sam priželjkivao. Dogorio je poput svijeće i mirno preselio k Ocu u Vječnost u 85. godini života, 67. godini redovništva i 54. godini svećeništva. Mnoštvo rođaka, prijatelja, suradnika i vjernika okupilo se na posljednjem ispraćaju patra Ignaca Čižmešija na zagrebačkom groblju Mirogoj 16. siječnja 2024., a sprovodne obrede vodio je pater Sebastijan Šujević, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove uz prisustvo tridesetak svećenika i redovnika Družbe Isusove.

Tada su istaknute njegove ljudske vrline i požrtvovnost koju je imao kao redovnik i svećenik koji je uvijek bio svima na raspolaganju. Pater Čižmešija bio konzervativni isusovac staroga kova, ali je svima ostao u sjećanju po svojem humoru kojim je razveseljavao sve koje je susretao. Njegova ljubav prema prirodi, životinjama i biljkama koje je uzgajao u vrtovima u gotovo svakome mjestu gdje je službovao bila je poznata mnogima. Najviše treba ipak istaknuti njegovu neobičnu požrtvovnost pri ispovijedanju te pružanju pomoći i savjeta za što je bio na raspolaganju u bilo koje doba dana i noći.

Nikola Cik