Stare mjere u Podravini

2. kolovoza 2017. Nikola Cik Povijesne zanimljivosti

U doskorašnje vrijeme naši Podravci još uvijek su se služili starim mjerama. One vuku korijenje iz razdoblja Vojne krajine, a današnji desetični metrički sustav uveden je nakon razvojačenja 1876. godine. No, unatoč tome narod se pojedinima i dalje služi. U Podravini se kaže mera, meriti, vagati, mernik, vagomešter (vagar), i slično. Mjerilo se i od joka, usluga za uslugu, vreće za vreće, korpa za korpo i slično. Mjere za površinu zemlje i danas su prisutne: ral, klafter / fat i frtal (1 ral – 1.600 klaftrov). Mjere za drva za loženje (metraža) su meter (1m³) i klafter / fat (4 m³). Dužinu su mjerili na pedne (pedalj), korake i slično, ili bi kod mjerenja željenu dužinu odmjerili kakvom šibom, špagom ili letvom, i jednostavno prenijeli na potrebno mjesto. Tekućina se mjerila raznim posudama. Boce, na primjer, bile su litrenke, politrenke, poličnače (1,5 l), ili bi mjerili na štamprle, kupice (1 dcl), kantice, vedrice (kanta, vjedro) i vedre (1 vedra – 50 l). Vedre su služile kao mjere za bačve. Brenka je od 50 do 200 litara zapremine, a više od toga lagev. Bačvica od jedne vedre zvala se vedrenka, od dvije dvojkina, slijedom toga trojkina, od 5 veder je petak, zatim šestak, sedmak, jedenajščak, dvanajščak i tako dalje. Za težinu upotrebljavali su metre (1 meter – 100 kg). Stolari, tesari i slični obrtnici duljinu mjerili su na cole (1 col – 2,63 cm) s colštukom (stolarski drveni metar). Vrijeme određivali su po suncu, zvonjavi crkvenog zvona, u polju prema prolasku određenog vlaka. Pomoću sata mjerili su na vure, frtale (15 min.; frtal, pol vure, tri frtala). Vremensku pak udaljenost na časek, vuro hoda, jeden den dobroga hoda… Za količinu nečega bi rekli: ima ga more, vagon, vrpešnica, kamara, za prizmo, i vragu, dupkom (puno), štrifom (do ruba), omikoma (preko mjere), ošpitno (točno na mjeru), za kratke lojtre (mala kola), za kučo (struk), za pod roko deti, za stolnak, za korpo, napršnak, pušel (rukovet), bunt (svežanj), naročaj… Vreću do 50 kg žita nazivali su culo, od 50 kg vreče, a jutenu široku vreću bombajka, (vjerojatno prema porijeklu robe u vreći; Bombaj / Indija). Kuharice su upotrebljavale mjere odoka i prema osjećaju, odnosno, svaka je imala svoju određenu mjeru. Osim pregršče (pregršt), njihove su mjere bile šaka, ščepec (prstohvat), žlica, kupica, i razne druge. Dakako da su postojale i druge stare mjere koje su odavna napuštene: cipeliš (31,6 m), sajtlek (4,1 dl), pinta (1,4 l), holba (0,5 l), funt 0,5 kg), zasipača (12 l), vagan (48 kg), kao i brojne mjere vezane uz obradu lana, tkanje, platno…